Papa: Sljedeće će godine znanstvenicima biti dostupna dokumentacija o papinstvu Pija XII.
Giada Aquilino; Ariana Anić - Vatikan
Sljedeće će godine, 2. ožujka 2020., biti otvoreni Vatikanski arhivi s dokumentima koji se odnose na papinstvo Pija XII., i to točno na 81. obljetnicu izbora Eugenija Pacellija za papu 1939. godine. Navijestio je to papa Franjo primivši danas prijepodne u audijenciju dužnosnike Vatikanskoga tajnog arhiva.
Opsežna dokumentacija
Papa je zahvalio nazočnima za inventarizaciju i pripremu opsežne dokumentacije, koja je, po želji Benedikta XVI., započela 2006. godine. Ta stalna i teška obveza, vaša i vaših kolega, omogućuje mi da, u spomen na tu važnu obljetnicu, danas navijestim svoju odluku o otvaranju znanstvenicima arhivističke dokumentacije koja se odnosi na papinstvo Pija XII., sve do njegova preminuća 9. listopada 1958. godine u Castel Gandolfu – rekao je papa Franjo.
Predrasude i pretjerivanja
Sluga Božji Pio XII. – podsjetio je Sveti Otac spominjući nedavno obilježenu 80. obljetnicu njegova izbora za papu – stao je za kormilo Petrove lađe u jednom od najžalosnijih i najmračnijih trenutaka XX. stoljeća, uznemirenom i velikim dijelom razdrtom posljednjim svjetskim ratom, uz razdoblje ponovnoga uređenja država i poslijeratne obnove koje je uslijedilo nakon njega.
Njegov se lik istraživalo i proučavalo s brojnih vidika, katkada se o njemu diskutiralo i čak ga kritiziralo (reklo bi se, uz pokoju predrasudu ili pretjerivanje) – primijetio je Papa te dodao – Danas mu se prikladno vraća njegova vrijednost, i štoviše, prikazuje ga se u ispravnom svjetlu zbog njegovih višestrukih kvaliteta: prije svega pastoralnih, ali i teoloških, asketskih i diplomatskih.
Ispravno svjetlo
Papa Franjo je potom objasnio da je odluku o dokumentaciji, za koju su već sveti Pavao VI. i sveti Ivan Pavao II. dali mogućnost konzultiranja, donio mirno i s pouzdanjem, nakon što je poslušao mišljenje svojih najbližih suradnika.
Ozbiljno i objektivno povijesno istraživanje znat će u pravom svjetlu i prikladnoj kritici procijeniti trenutke veličanja tog pape, kao i trenutke velikih teškoća, teških odluka, ljudske i kršćanske opreznosti, koji su se nekima mogli učiniti kao prešućivanje, a koji su, naprotiv, bili pokušaji, ljudski također vrlo mukotrpni, da se u trenucima najveće tmine i okrutnosti održi upaljenim plamičak humanitarnih inicijativa, skrivene, ali aktivne, diplomacije, te nade u moguće otvaranje srdaca – istaknuo je Papa te na kraju napomenuo da se Crkva ne boji povijesti; štoviše, voli ju i htjela bi ju voljeti još više i bolje, kao što ju voli Bog!
