Papa: Slušajmo vapaj malenih koji traže pravdu
Barbara Castelli, Ivica Hadaš - Vatikan
Suočeni s ranama seksualnog zlostavljanja koje su na štetu maloljetnika počinili ljudi Crkve, počinjemo svoj put naoružani vjerom i duhom najveće otvorenosti, hrabrosti i konkretnosti – rekao je papa Franjo jutros u Vatikanu, otvarajući susret o „Zaštiti maloljetnika u Crkvi“. Nazočne je patrijarhe, kardinale, nadbiskupe, biskupe, redovničke poglavare i odgovorne iz cijelog svijeta zatražio da slušaju Duha Svetoga kako bi razumjeli vapaj malenih koji traže pravdu.
Naš susret pritišće teret pastoralne i crkvene odgovornosti koja nas obavezuje da zajedno raspravljamo na sinodalan, iskren i temeljit način o tome kako se suočiti s tim zlom koje pogađa Crkvu i čovječanstvo – rekao je Papa i napomenuo – Sveti nas Božji narod gleda i očekuje od nas, ne jednostavne i predviđene osude, nego da pripremimo konkretne i djelotvorne mjere. Potrebna je konkretnost.
U namjeri da pomogne razmišljanjima, Sveti Otac je predložio neke važne kriterije koje su, kao smjernice, oblikovale razne biskupske komisije i konferencije. One su predane sudionicima, ali – kako je rekao Papa – ne oduzimajući kreativnost. Potom je zahvalio Papinskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika, Kongregaciji za nauk vjere i članovima Organizacijskog odbora za izvrstan rad koji su pripremajući taj susret obavili s velikom zauzetošću.
Molim Duha Svetoga da nas ovih dana podupire i pomogne nam to zlo preobraziti u priliku za osvještavanje i pročišćenje – rekao je na kraju papa Franjo i dodao – Neka nas Blažena Djevica Marija prosvijetli da pokušamo izliječiti teške rane koje je kod djece i vjernika izazvala sablazan pedofilije.
Radovi su susreta počeli molitvom tijekom koje su svjedočile neke od žrtava koje prije nisu mogle govoriti ili su bile ušutkivane. Prisutni su molili zato da svatko može slušati one koji su bili zlostavljani, ranjeni i povrijeđeni, prepoznajući rane naroda, te kako bi bila uspostavljena pravda. Ne dopusti da naši promašaji – molilo se – prouzroče gubitak vjere u Božjem narodu. Nakon jednog pročitanog iskustva uslijedila je duga i duboka šutnja: Nitko me nije slušao; ni moji roditelji, ni prijatelji, kasnije ni crkvene vlasti. Nisu slušali mene i moj plač. Pitam se: zašto? Pitam se, zašto me Bog nije slušao?
