Papini poticaji iz Doma Svete Marte u 2018. godini

Sergio Centofanti; Mate Žaja – Vatikan

Kratke, živahne propovijedi, uvijek samostalne: to su jutarnje meditacije pape Franje u kapeli Doma Svete Marte. Ove ih je godine održao 89. To su razmišljanja koja u središtu imaju prvi navještaj ili kerygmu: "Isus Krist te ljubi, dao je svoj život da te spasi i sada je živ i uz tebe je svakoga dana da te prosvijetli, da te ojača, da te oslobodi" (Evangelii gaudium, 164).

Papa Franjo zna upotrijebiti riječi koje dodiruju srce, živim i živopisnim jezikom, ponekad oštrim, da bi potaknuo ljude na dozrijevanje u kršćanskom životu. Njegove propovijedi u Svetoj Marti sadrže tri elementa: ideju, osjećaj i sliku, u kontekstu pozitivnog propovijedanja koje uvijek nudi nadu, čak i kada ton postaje oštriji. To je strogost kojom je Isus protresao iznad svega one koji su se smatrali pravednicima i zatvarali se u svoju ljubav, u svoje spasenje.

Završni ispit je onaj o ljubavi

Ove se godine Sveti Otac više puta osvrnuo na aktualne događaje u svijetu i u Crkvi, ali poruka koju je ponavljao bila je eshatološka, očekivanje susreta s Isusom, završni ispit o onome što Papa naziva "protokolom", iz 25. poglavlja Matejeva evanđelja: "ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni."

Kršćani su ti koji plaćaju za druge, kao što čini Isus

U listopadu je Papa tijekom jedne propovijedi komentirao prispodobu o dobrom Samarijancu te kazao da je u njoj sadržano cijelo Evanđelje. Pismoznanac je Isusu postavio pitanje: "Tko je moj bližnji?" Gospodin mu govori o čovjeku kojega su ranili razbojnici, kojega svećenik i levit, ljudi cijenjeni zbog bogoštovlja i poznavanja zakona, susreću i zaobilaze. Oni su dva "dužnosnika" vjere. Samarijanac, to jest grešnik, ekskomunicirani, zaustavlja se i preuzima brigu o njemu. Bio je najgrješniji, ali imao je suosjećanja s tim ranjenim čovjekom. On odlaže svoje planove, prlja ruke i odjeću krvlju, umotava čovjekove rane, zalijeva ih uljem i vinom, odvodi ga u gostinjac i daje gostioničaru dva denara govoreći: "Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao." Tu je sažetak Evanđelja – rekao je Papa – Kršćani su otvoreni za Božja iznenađenja, oni znaju kako promijeniti svoje programe i, poput Isusa, oni plaćaju za druge.

Grešnici i "ispravni"

Isus je imao oštre riječi protiv licemjerstva farizeja, pismoznanaca i saduceja, ljudi koji su se smatrali boljima, savršenim poznavateljima zakona, te su sudili druge, stavljajući na njih teret. Tako Papa često opominje takozvane bližnje, koji misle da su u redu, ali su nezainteresirani za druge, a potom i one koji vode dvostruki život, osobito ako su pastiri. Pokvarenima Sveti Otac naziva one koji se smatraju ispravnima i da se ne moraju neprestano obraćati. Kršćanin, s druge strane, zna da je grešnik kojemu je potrebno obraćenje i Božje milosrđe, te je stoga milosrdan prema drugima.

Evanđelje remeti naše udobnosti

Isus nas upozorava: "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima." Tako nas Papa poziva da budemo kršćani djelovanja, a ne samo oni koji govore; kršćani s konkretnim gestama, a ne kršćani sa šminkom. Naravno, siromašni nas uznemiruju, diraju naš džep, bolesni nas mogu zaraziti, stranac nas prisiljava da otvorimo um i srce onome koji je drugačiji, zatvorenik nas uključuje u stvarnost koju ne želimo dotaknuti. Evanđelje filtrirano našim egoizmom i našim ideološkim shemama umiruje nas, ostavljajući nam osjećaj udobnosti. Istinsko evanđelje skandalizira, stavlja nas u krizu, nanosi nam neugodnosti, pomiče nas iz "ja" u "ti".

Na oprezu zbog đavla

Papa Franjo nas poziva da od logike svijeta prijeđemo na Božju logiku, jer je lako živjeti mlako i svjetovno kršćanstvo, a da to i ne primijetimo. Sveti Otac potiče na hrabrost uporne molitve koja se usuđuje obratiti se Gospodinu s povjerenjem, gledajući raspetog Krista u teškim trenucima. Poziva nas da ostanemo ujedinjeni s Isusom i braćom kako ne bismo podlegli napastima đavla koji vara i govori laži kako bi nas podijelio, koristeći se licemjerima. Papa u svojim propovijedima često upozorava na Sotonu, Velikog tužitelja, čiji je poziv – kako kaže – uništiti Božje djelo.

Zaljubljeni u Isusa

Kako ne bismo pogriješili na našem putu vjere ključno je biti zaljubljen u Gospodina i u Njemu pronaći nadahnuće za djelovanje. To je ravnoteža između kontemplacije i službe, molitve i rada sv. Benedikta, bježeći od religije aktivizma, koja se ne zna zaustaviti i boraviti s Isusom, te zatvorenosti koja nikada ne prelazi u konkretnu službu ljubavi. Prava kontemplacija nije slatko ne činjenje ničega, nego zaustavljanje kako bismo gledali u Gospodina koji dodiruje srce i nadahnjuje naša djela.

U svakodnevnim susretima nada u konačni susret

Duh Sveti dopušta nam da živimo ovaj život radosno, nadajući se susretu s Gospodinom. Nada je konkretna, prisutna je svakoga dana zato što je ona susret. Svaki put kada susrećemo Isusa u Euharistiji, u molitvi, u Evanđelju, u siromašnima, u životu zajednice, svaki put napravimo još jedan korak prema ovom konačnom susretu. Mudrost je uživati u malim životnim susretima s Isusom, pripremajući se za konačni susret – rekao je papa Franjo u jednoj od propovijedi u Domu Svete Marte.