Beta verzija

Cerca

Vatican News
Papa Franjo tijekom opće audijencije srijedom Papa Franjo tijekom opće audijencije srijedom  (Vatican Media )

Papa Franjo na općoj audijenciji: nedjelja je dan za izmirenje s vlastitom povijesti

Nedjelja nije dan poništavanja ostalih dana, nego prisjećanja na njih, da ih blagoslivljamo, da prihvatimo život i da se pomirimo s njim

Ivica Hadaš - Vatikan

Papa Franjo je danas na Trgu svetoga Petra u Vatikanu tijekom opće audijencije nastavio sa svojim nizom kateheza usredotočivši se na zapovijed svetkovanja dana Gospodnjega, te se posebno osvrnuo na odlomak iz Knjige izlaska: „Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji“ (Iz 20,8-11).

Putovanje kroz Dekalog vodi nas danas do zapovijedi o danu odmora – rekao je Papa i nastavio – Čini se kao da je to jednostavna zapovijed za izvršavanje, no to je pogrešan dojam. Uistinu odmoriti se nije lako, jer postoji lažni odmor i pravi odmor. Kako ih možemo prepoznati?

Današnje je društvo žedno zabave i odmora – primijetio je Sveti Otac i objasnio – Radi se o industriji uništenja koja je vrlo raširena i koja prikazuje idealan svijet kao veliko igralište gdje se svi zabavljaju. Pojam života koji danas prevladava nema težište u djelatnostima i dužnostima, nego u izbjegavanju odgovornosti. Kao primjer se stavlja uspješna osoba koja si može priuštiti mnogo užitaka. Međutim, taj mentalitet vodi u nezadovoljstvo života koji je omamljen zabavom koja nije odmor, nego otuđenje i bijeg od stvarnosti.

Čovjek se nikada nije odmarao toliko kao danas, isto tako čovjek nikad nije osjetio toliko praznine kao danas – rekao je papa Franjo i dodao – Veće su mogućnosti zabave, izlazaka, krstarenja, putovanja, mnogih stvari koje ne ispunjavaju srce i ne odmaraju. Riječi Dekaloga traže i nalaze središte problema, u drugačijem svjetlu prikazuju to što je odmor. Zapovijed ima poseban element, daje motivaciju. Odmor u ime Gospodnje ima jasan motiv: „Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji“ (Iz 20,11).

To nas upućuje na kraj stvaranja kada Bog kaže: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1,31). Nakon toga počinje dan odmora, koji je Božja radost zbog onoga što je stvorio. To je dan kontemplacije i blagoslova – rekao je Papa i upitao – Što je dakle, odmor prema toj zapovijedi? To je trenutak kontemplacije, to je trenutak hvale, a ne bijeg iz svakidašnjice. To je vrijeme za promatranje stvarnosti kada treba reći: kako je lijep život!

Odmoru kao bijegu od stvarnosti, Dekalog suprotstavlja odmor kao blagoslov stvarnosti – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Za nas kršćane, središte je dana Gospodnjega, to jest nedjelje, euharistija koja znači „zahvaljivanje“. To je dan kada Bogu kažemo hvala; hvala Gospodine, hvala Ti za život, za tvoje milosrđe, za sve tvoje darove. Nedjelja nije dan poništavanja ostalih dana, nego prisjećanja na njih, da ih blagoslivljamo, da prihvatimo život i da se pomirimo s njim. Koliki ljudi koji imaju tolike mogućnosti za zabavu, nemaju mira u životu. Nedjelja je dan pomirenja sa životom kada kažemo da je život dragocjen; nije lak, ponekad je bolan, ali je dragocjen.

Istinski odmor je Božje djelo u nama koje zahtijeva da se udaljimo od zla i njegovih zavodljivosti (vidi Evangelii Gaudium, 83) – podsjetio je papa Franjo i nastavio – Mučiti srce u nesreći, naglašavajući razloge za nezadovoljstvo vrlo je jednostavno. Blagoslov i radost pak podrazumijevaju otvorenost za dobro koja je znak zrelosti srca. Dobro je ljubazno nikad se ne nameće, nego ga treba izabrati.

Mir se izabire, ne može se nametnuti i ne može se naći slučajno – rekao je Papa i dodao – Odmaknuvši se od gorkih rana svojega srca, čovjek se treba pomiriti s onim od čega bježi. Potrebno je pomiriti se s vlastitom poviješću, s činjenicama koje ne možemo prihvatiti, s teškim dijelovima vlastitog života.

Je li se svatko od vas pomirio sa svojom poviješću? – upitao je Sveti Otac i napomenuo – To je pitanje za razmišljanje: jesam li se pomirio sa svojom poviješću? Pravi mir, naime, ne znači promijeniti vlastitu povijest, nego prihvatiti je i vrednovati, tako kako se dogodila. Koliko puta smo se susreli s bolesnicima kršćanima koji su nas utješili svojim spokojem koji ne osjećaju oni koji traže samo zabavu i užitak. Vidjeli smo ponizne i siromašne koji se raduju malim milostima srećom koja je okusila vječnost.

Gospodin u Ponovljenom zakonu kaže: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo“ (Pnz 30,19) – citirao je papa Franjo i kazao – To je izbor, "fiat, neka mi bude" Blažene Djevice Marije, to je otvorenost Duhu Svetom koji nas upućuje da slijedimo Krista, Onoga koji nas predaje Ocu u najdramatičnijim trenucima i vodi nas putem prema uskrsnuću.

Kada život postaje lijep? – upitao je Papa na kraju i odgovorio – Kada počnete dobro razmišljati o njemu, bez obzira na svoju povijest. Kada se pojavi dar dvojbe i počinjemo vjerovati da je sve milost, a ta sveta misao ruši unutarnji zid nezadovoljstva, otvarajući prostor istinskom odmoru. Život postaje lijep kada se srce otvara Providnosti, te kada se otkrije istinitim ono što kaže Psalam: „Samo je u Bogu mir, dušo moja" (Ps 62,2). Kako je lijep taj izraz iz Psalma: "Samo je u Bogu mir, dušo moja" – zaključio je Sveti Otac.

05 rujna 2018, 16:29