Papa Franjo s crkvenim stvarnostima Rimske biskupije

Benedetta Capelli; Ariana Anić - Vatikan

Papa Franjo se sinoć u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga susreo s Rimskom biskupijom, s pomoćnim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te stotinama laika zauzetih u župnim zajednicama i drugim crkvenim stvarnostima. Papa je zaključio put rimskih župā poslušavši završni izvještaj, odnosno sažetak svih napora koji se ulažu u naviještanje evanđelja.

Bolesti Crkve u Rimu

Ono što je proizišlo iz izvještaja, i ono što zabrinjava, jest sve veća, štoviše pretjerana, pozornost prema vlastitom 'ja'; zatim nedostatak zajedništva među kršćanima, s različitim crkvenim stvarnostima koje međusobno ne razgovaraju; zatim pretjerani zanos; previše pastoralnih inicijativa koje ne ostavljaju vremena za razmišljanje; nedostatak osoba koje poučavaju moliti, kao i siromašnih koji su dio zajednice, kao subjekti koji evangeliziraju.

Samo Gospodin može izliječiti

Odgovarajući na pitanja koja mu je upravio nadbiskup Angelo De Donatis, Papin vikar za Rimsku biskupiju, Papa se najprije zadržao na riječi 'korijen', jer je to krajnji cilj koji valja ozdraviti, te predložio put. Ne valja misliti da možemo ozdraviti sami. Potreban je netko tko će mi pomoći, a prvi je u tomu Gospodin – istaknuo je Papa. Potom, treba tražiti utjehu u onomu tko ima karizmu duhovne pratnje, a to ne treba biti isključivo svećenik, nego može biti i laik. I na kraju, trebamo čitati nešto što će nam pomoći da gledamo naprijed. Treba razgovarati s Isusom, s bližnjim, s Crkvom – napomenuo je papa Franjo dodajući da je to prvi korak. Ali, pritom uvijek treba gledati naprijed.

Pučka pobožnost i imunitet Crkve

Odgovarajući na pitanje o individualizmu koji izolira crkveno tijelo, Papa je upozorio na gledanje sebe, na privlačnost novìnā koje, međutim, udaljuju od srca, od pravoga središta. Govorio je i o potrebi vraćanja u stvarnost, o gnosticizmu u Crkvi, te o potrebnom isticanju pučke pobožnosti, jer – kako je rekao – zajednica, duhovnost zajednice nas ozdravlja.

Sklad Duha Svetoga – najvrjednija pomoć

Papa se osvrnuo i na vrijeme koje iscrpljuje sve aktivnosti u župi, te napomenuo da je najveći nedostatak sklad. Imamo se upitati ima li ga u našim zajednicama i u biskupijskoj obitelji. Pritom je istaknuo da je Duh Sveti odgovoran za sklad, koji nije statičan; sklad – prema Papinim riječima – nije neki poredak, nego dinamizam, hod.

Kako bismo pronašli taj sklad, Papa je dao tri konkretna savjeta. Prvo je Krist, Evanđelje u ruci. Trebamo se naviknuti na čitanje jednoga odlomka iz Evanđelja svakoga dana. Tako ćemo bolje upoznati Krista. Drugo je molitva. Ako čitaš Evanđelje, odmah dobivaš volju reći nešto Gospodinu, moliti, razgovarati s Njim. I treće, milosrdna djela. Mislim da uz te tri stvari nestaje neugodnost, i naprotiv, idemo prema skladu koji je tako velik. Ali, uvijek imamo moliti milost sklada u vlastitom životu, u zajednici i u biskupiji – napomenuo je Papa.

Mladi koji traže korijene

Posljednje se pitanje odnosilo na mlade. Kakvu pomoć traže mladi? – upitali su rimski župnici. Odgovarajući, Papa je spomenuo iskustvo predsinodskoga susreta, na kojemu je sastavljen – kako je rekao – prekrasan, snažan i zanimljiv dokument, te istaknuo opasnost od otuđenja, udaljavanja od stvarnosti. Istaknuo je njihove teškoće u ljudskim kontaktima i njihovu neprestanu povezanost s mobitelom.

Moramo pomoći mladima da se spuste u stvarni svijet. Da dotaknu stvarnost – kazao je Papa te istaknuo da to valja učiniti ne uništavajući dobre stvari koje posjeduje virtualni svijet, jer i one mogu poslužiti. Milosrdna djela – prema Papinim riječima – mogu pomoći mladima da budu konkretni, da pronađu svoje korijene kroz dijalog sa starijim osobama.

Istina za ponovni hod

U svojemu unaprijed pripremljenom govoru Papa je pak pohvalio rast u istini, iako je napomenuo također da otuda dolaze obeshrabrenje i frustracija, ali ponajviše i svijest da Gospodin nije prestao biti milosrdan prema nama. Na tom nas je putu On prosvijetlio, dao nam potporu, te u određenom smislu pokrenuo nov put zajedništva među nama, a sve to kako bismo mogli ponovno započeti naš hod slijedeći Njega – rekao je Sveti Otac.

Novi savez

Mi smo, dakle, 'nenarod' pozvan na novi savez, imamo se pitati tko je danas faraon koji nas stvara robovima drugih moći i briga, poput ropstava koja su nas učinila neplodnima. Trebat će posvetiti dosta vremena kako bismo, priznajući ponizno svoje slabosti i dijeleći ih s drugima, mogli osjetiti i iskusiti tu činjenicu da postoji dar milosrđa i punine života za nas i za sve one koji žive u Rimu – napomenuo je Papa te dodao – Taj je dar dobra volja Oca prema nama, nama pojedincima i nama kao naroda.

Izići iz sebe i iz sigurnosti

Možda smo se zatvorili u sebe i u svoj župni svijet, jer smo zapravo zanemarili stvarnost ili nismo ozbiljno shvatili život ljudi koji su nam povjereni – kazao je papa Franjo osvrćući se na opći umor koji se osjeća u rimskim župama. Gospodin se, naprotiv, očituje utjelovljujući se ovdje i sada, odnosno i u ovom vremenu koje je tako teško objasniti, u ovom kontekstu koji je tako slojevit i naizgled daleko od Njega – istaknuo je Papa te dodao – Trebamo stoga  izići iz svojih sigurnosti,  iz svojih skupina, svojih malih pripadnosti koje su se pokazale zatvorenima za cjelokupni život.