Papa molio za Europu kako bi ostvarila bratsko jedinstvo koje su sanjali njeni osnivači

Ivica Hadaš - Vatikan

U ovo vrijeme u kojem je među nama, među narodima potrebno veliko jedinstvo, danas molimo za Europu kako bi ostvarila to bratsko jedinstvo koje su sanjali osnivači Europske unije – rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte. Papa je u propovijedi komentirao evanđelje današnje liturgije u kojem Isus kaže Nikodemu da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“.

„A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“ – citirao je Sveti Otac Isusove riječi i istaknuo – Božja ljubav izgleda kao ludost. Otac nam je dao jedinorođenoga Sina koji je za nas umro na križu. Raspelo je za nas velika knjiga Božje ljubavi. Mnogi kršćani vrijeme provode kontemplirajući raspelo i tamo nalaze sve, jer Duh Sveti im je dao da shvate da je tamo sva znanost, sva Božja ljubav i sva kršćanska mudrost, to jest Božje svjetlo.

No mnogi ljudi ne mogu živjeti u svjetlu, oni su ljudski šišmiši koji žive u tami. I mi kada živimo u grijehu, više volimo živjeti u tami i hodimo kao slijepci – rekao je papa Franjo i potaknuo – Upitajmo se, jesmo li Božji sinovi, sinovi svjetla ili sinovi tame? Taj je razgovor Isusa i Nikodema istinska teološka rasprava i sve je tamo u tom odlomku; navještaj, poučavanje, teološko razmišljanje i nagovori. Svaki put kada ga čitamo otkrivamo veće bogatstvo, više tumačenja i stvari koje nam daju da shvatimo Božje otkupljenje.

Bog nas ljubi, te Njegova ljubav izgleda kao ludost – rekao je Papa i ponovo citirao – „Tako je ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca“. Dao je svojega Sina, poslao je svojega Sina da umre na križu. Svaki put kada gledamo raspelo, vidimo tu ljubav. Raspelo je upravo velika knjiga Božje ljubavi. Nije to predmet koji možemo staviti ovdje ili ondje, više ili manje lijep, star ili moderan, ne! To je upravo izraz Božje ljubavi. Bog nas je tako ljubio da je poslao svojega Sina koji se iz ljubavi odrekao sebe, sve do smrti na križu.

Koliko ljudi, koliko kršćana provodi vrijeme gledajući raspelo i tamo nalaze sve, jer im je Duh Sveti dao da shvate da je tamo sva znanost, sva Božja ljubav i sva kršćanska mudrost – rekao je Sveti Otac i primijetio – Sveti Pavao je govorio o tome, tumačeći da sve ljudsko rasuđivanje služi do određene granice, no istinsko rasuđivanje koje najbolje sve objašnjava jest Kristov križ koji je skandal i ludost, ali je život. To je Božja ljubav. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“.

Gledati raspelo u tišini, gledati rane, gledati Isusovo srce, gledati zajedno Krista raspetoga, Božjega Sina koji je iz ljubavi dopustio da bude uništen i ponižen. To je prva točka koju nam danas pokazuje ta teološka rasprava koja je zapravo razgovor Isusa i Nikodema – rekao je papa Franjo i nastavio – Druga je točka: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“. Postoje ljudi, pa često i mi, koji ne mogu živjeti u svjetlu, jer su navikli na mrak. Svjetlost ih zasljepljuje, nesposobni su vidjeti. To su ljudski šišmiši, mogu se kretati samo u mraku.

I mi smo u tom stanju kada smo u grijehu i ne podnosimo svjetlo – rekao je Papa i istaknuo – Lakše nam je živjeti u tami, svjetlo nas udara i pokazuje nam ono što ne želimo vidjeti. No još je gore što se oči duše zbog toga što dugo žive u tami, naviknu do te mjere, da na kraju zanemaruju ono što je svjetlo. Gubimo osjećaj za svjetlo, jer smo se navikli na tamu. To nam pokazuju mnogi skandali i korupcija. Korumpirani ne znaju što je svjetlo i ne poznaju ga. I mi kada smo u grijehu, kada se udaljavamo od Gospodina, postajemo slijepi, bolje se osjećamo u tami i tako idemo dalje, ne gledajući, kao slijepci, krećući se kako možemo.

Dopustimo da Božja ljubav, koja je poslala Isusa da nas spasi, uđe u nas; da u nas uđe svjetlo koje Isus nosi, svjetlo Duha Svetoga koje će nam pomoći da stvari vidimo uz pomoć istinskoga Božjega svjetla, a ne pomoću tame koju nam daje gospodar tame. Dvije su stvari danas važne za nas: Božja ljubav u Kristu, u raspelu koje svakodnevno promatramo i pitanje koje si svakodnevno možemo postavljati „hodamo li u svjetlu ili u tami?; jesmo li Božji sinovi ili smo bijedni šišmiši?“ – zaključio je Sveti Otac.