Cerca

Vatican News
Papa Franjo na misi u Domu svete Marte Papa Franjo na misi u Domu svete Marte  (ANSA)

Papa: Kršćani moraju biti zaljubljeni u Božji zakon, ali ne smiju biti tvrdoglavi

Tražimo nove putove, no pod uvjetom da to budu Gospodinovi putovi

Gabriella Ceraso, Ivica Hadaš - Vatikan

Obraćenje Savla iz Tarza na putu u Damask, kojega je Gospodin pozvao, velika je promjena u povijesti spasenja koja označava otvorenost prema poganima, to jest prema onima koji nisu bili Izraelci. Jednom riječju radi se o otvorenim vratima univerzalnosti Crkve koju je Gospodin odobrio jer je važna stvar – rekao je papa Franjo jutros na misi u Domu svete Marte, govoreći vjernicima o poznatom odlomku iz Djela apostolskih koji govori o Isusovom izboru da promijeni život čovjeka koji je do tada bio progonitelj kršćana.

Dakle, u središtu Papine propovijedi lik je apostola naroda koji je oslijepio i ostao u Damasku tri dana bez hrane i vode, sve dok nije Gospodin poslao Ananiju koji mu je vratio vid, dajući mu mogućnost da započne put obraćenja i propovijedanja ispunjen Duhom Svetim. Pavao je bio čovjek snažan, zaljubljen u Božji zakon i u zakon čistoće. Bio je pošten i iako je bio temperamentan bio je dosljedan.

Prije svega bio je dosljedan jer je bio čovjek otvoren Bogu – rekao je Sveti Otac i objasnio – Ako je progonio kršćane, činio je to jer je bio uvjeren da to Bog želi. Bila je to revnost za čistoću Božje kuće i za slavu Božju. Njegovo je srce bilo otvoreno Božjem glasu. Bio je spreman riskirati i ići naprijed. Još jedna oznaka njegovog temperamenta jest poslušnost. Bio je poslušan, nije bio tvrdoglav.

Možda je njegov temperament bio tvrdoglav, ali ne i njegova duša – rekao je papa Franjo i istaknuo – Pavao je bio otvoren Božjim savjetima. Sa žarom je zatvarao i ubijao kršćane, no jednom kada je čuo Gospodinov glas, postao je kao dijete, dao se voditi. Dopustio je da ga odvedu u Damask, postio je tri dana, čekao je da mu Gospodin nešto kaže. Obuzdao je sva svoja prijašnja uvjerenja, čekajući Gospodinov glas i na kraju pitao: Gospodine što moram učiniti?

Otišao je u Damask susresti drugog poslušnog čovjeka čiju je katehezu prihvatio kao dijete i dao se krstiti kao dijete – rekao je Papa i nastavio – Nakon toga vratila mu se snaga, no šutio je. Potom je otišao moliti u Arabiju, ne znamo koliko vremena, možda godinama, ne znamo. To je poslušnost. To je otvorenost glasu Božjem i poslušnost. To nam je primjer i drago mi je danas govoriti o tome pred redovnicama koje slave 50. obljetnicu redovništva. Hvala vam što slušate glas Božji i što ste poslušne.

Poslušnost redovnica iz Cottolenga podsjetila je Papu na njegov posjet, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, toj ustanovi koja se brine za osobe sa psihičkim i fizičkim invaliditetom. Te redovnice i danas provode svoj život među odbačenima – rekao je Sveti Otac i dodao – Bez svoje ustrajnosti i poslušnosti ne bi mogle činiti ono što čine. Ustrajnost je znak Crkve. Želio bih danas preko vas zahvaliti mnogim hrabrim ljudima koji riskiraju svoj život, koji idu dalje i onima koji traže nove putove u životu Crkve.

Traže nove putove – rekao je papa Franjo i primijetio – Netko bi mogao reći: ali oče, nije li to grijeh!? Ne, nije grijeh. Tražimo nove putove, to će nam svima pomoći! No pod uvjetom da to budu Gospodinovi putovi. Treba ići dalje, u dubinu molitve, poslušnosti i u dubinu srca otvorenog Božjem glasu. Tako nastaju istinske promjene u Crkvi, uz pomoć osoba koje se znaju boriti u malim i velikim stvarima.

Kršćanin mora imati tu karizmu za male i velike stvari – rekao je Papa i na kraju propovijedi uputio molitvu svetom Pavlu upravo za milost poslušnosti Božjem glasu i za srce otvoreno Gospodinu; za milost da se ne preplašimo činiti velike stvari, da idemo naprijed pod uvjetom da smo osjetljivi za brigu o malim stvarima.

10 svibnja 2019, 18:47
Čitajte sve >