Nedjelja Prikazanja Gospodinova (Svijećnica). Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin
vlč. Josip Đurin
Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
Bog pri dolasku u hram izabire dvoje običnih vjernika koji su dočekali Isusa u Hramu, dva pobožna laika, oboje poodmakle dobi. Izabire starca Šimuna, čovjeka pobožna i pravedna, čovjeka nade, vjernika sigurna u budućnost koju mu je objavio Duh Sveti; izabire čovjeka koji odgovara na poticaje milosti i pjesmom zahvaljuje Bogu ne očekujući drugo doli Nebo. Izabire tako i proročicu Anu, udovicu koja je u hramu neprestano boravila. Njezin dug i sveti udovički život molitve i pokore nagrađen je ovim svetim susretom. Sveti Ivan Pavao II. odredio je da se 2. veljače obilježava Dan Bogu posvećenog života. Osobe nezaobilazne u životu svakog kršćanina svakako su osobe posvećene Bogu – svećenici, redovnici, redovnice. Možda nam je postalo navika da imamo svećenika i časne sestre u svojoj sredini, normalno je da ih trebamo. Međutim, njihova životna dob sve je viša i mnoge manje župe i samostani se, nažalost, zatvaraju. Dan posvećenog života prigoda je da se upitamo koliko ulažemo u duhovna zvanja? Ta tema vezana je usko sa životom obitelji. Ako roditelji ne žive evanđeoske vrijednosti, mladić i djevojka moći će teško odabrati duhovni poziv, jer upravo u obitelji mladi stječu prva iskustva evanđeoskih vrijednosti, ljubavi koja se daruje Bogu i drugima. Marija u činu prikazanja u Hramu daruje Sina, vraća ga Bogu. Poput nje, i posvećene osobe, u trenucima zavjeta i posvećenja na žrtveniku Božjem prikazuju iz ljubavi ono što im je najdraže: svoju slobodu, svoje srce, svoje tijelo, sve svoje planove i nade. Sve to Bogu prikazuju, da on s njima potpuno raspolaže i čini što ga je volja. Ponekad je to, možda, bolna, ali ipak radosna žrtva.
Na Šimunovu riječ da je ugledao „svjetlo na prosvjetljenje naroda“ Crkva danas blagoslivlja svijeće. Svijeća je puna simbolike. Kada je čovjek zaslijepljen, onda u njemu vlada mrak. Upravo je Šimun ukazao na Onoga koji donosi svjetlo. „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda“. Jesu li njegove oči stvarno vidjele spasenje? Oči njegove vidjele su samo dijete koje je Marija donijela. Ali, oči vjere – one vjere kojom je iščekivao, čeznuo – one su vidjele spasenje, svjetlo, to unutarnje svjetlo koje ga je prosvijetlilo. Doživio je ispunjenje svoga života: susreo se sa Spasiteljem.
Središte i srž naše vjere jest: susret i život sa Spasiteljem. On je svjetlo koje prosvjetljuje našu vjeru, osmišljava život, ispunja čežnju. Dan Bogu posvećenoga života kao da želi rasplamsati u nama tu vatru vjere i ljubavi, vatru čežnje za onim za čim su čeznuli starac Šimun i proročica Ana. Ta čežnja simbolizira čežnju svakog vjernika za ispunjenjem nutrine srca i duše. To samo Isus može učiniti. Zato želim da Dan bogu posvećenoga života probudi u nama vrednovanje duhovnog zvanja kao dara u Crkvi za Crkvu. Neka se taj dar ovim Danom još više rasplamsa po radosnijem življenju tog svjetla, svjetla opredjeljenja za Isusa Krista kako bi istinski svjedočili. Molimo Gospodina da nam pomogne da druge dovodimo njemu te da budemo primjeri vjere i predanosti današnjem svijetu kao što su bili Šimun i Ana svojim naraštajima.
