Traži

Sveti Ignacije Lojolski Sveti Ignacije Lojolski  

Hodočasnikova ispovijest: O životu i značenju svetoga Ignacija Lojolskoga (VII)

Sveti Ignacije Lojolski, utemeljitelj Družbe Isusove, kojoj pripada i papa Franjo, jedan je od velikana kršćanske duhovnosti. Ignacijevska duhovnost duboko je oblikovala živote nebrojenih i nastavlja ih mijenjati i danas. Utorkom, zajedno s isusovcem p. Lukom Ilićem, razmišljamo o životu sv. Ignacija, njegovoj duhovnosti i nasljeđu koje je ostavio Crkvi i svijetu.

p. Luka Ilić SJ

U dosadašnjim smo nastavcima imali priliku promotriti život sv. Ignacija Lojolskoga, kako je nastala Družba Isusova i kako su članovi te iste Družbe išli svijetom da bi ga zapalili za Krista. No što je u temelju toga njihova žara?

Duhovne vježbe kao rezultat Ignacijevih osobnih iskustava

Odgovor možemo pronaći u malenoj knjižici Duhovnih vježbi, tomu ključu za razumijevanje ignacijevske duhovnosti. Ta je knjižica plod Ignacijevih osobnih iskustava, a dva su temeljna iskustva koja vrijedi istaknuti.

Za početak, nakon što je bio ranjen topovskom kuglom za vrijeme obrane Pamplone od Francuza, Íñigo se oporavljao u svome domu u Loyoli i u ruke je uzeo dvije knjige: o životu Kristovu i životima svetaca. Čitao je te knjige, a onda bi o njima promišljao i malo-pomalo počeo je zamjećivati različite pokrete u svojoj nutrini. Sâm Íñigo svjedoči:

Dok je mislio na ono svjetovno, bilo mu je jako zabavno, ali poslije, kada bi od umora to pustio, osjetio bi se prazan i nezadovoljan. A kada je pomišljao da pođe u Jeruzalem bosonog i da ne jede ništa osim zeleni, i da primjenjuje sve ostale strogosti, kako je vidio da su radili sveci, osjećao bi utjehu ne samo dok se nalazio u tim mislima nego bi ostao zadovoljan i radostan i nakon što ih je ostavio. (Auto. 8)

To je iskustvo tzv. razlikovanja duhova, odnosno prepoznavanja dolazi li ovaj ili onaj pokret od dobroga ili zloga duha, vodi li k Bogu ili od Boga, stubokom izmijenilo Ignacija i postalo je temelj njegovih Duhovnih vježbi (DV). Potonje su na poseban način rezultat Ignacijevih osobnih molitvenih iskustava u Manresi, gdje je „Bog postupao s njime upravo onako kao što učitelj u školi postupa s djetetom kada ga poučava“ (Auto. 27).

Što su duhovne vježbe?

No što su duhovne vježbe? U odgovaranju na to pitanje pomoći će nam sâm sv. Ignacije. Ipak, važno je prije toga napomenuti da ovdje nije dovoljno ponuditi odgovore koji će zadovoljiti razum, već trebamo sami proći i iskusiti duhovne vježbe da bismo shvatili o čemu je doista riječ. Stoga, ako se nađemo u prilici da sudjelujemo u programu duhovnih vježbi, to bismo svakako trebali iskoristiti.

Što su onda duhovne vježbe? Ignacije na samome početku svoje knjižice objašnjava:

Pod imenom duhovnih vježbi razumijevamo sve načine ispitivanja savjesti, razmišljanja, razmatranja, usmene i mislene molitve i drugih duhovnih čina, kako ćemo to kasnije reći. Kao što su, naime, hod, pješačenje i trčanje tjelesne vježbe, isto tako se duhovnim vježbama naziva svaki način da se duša pripravi i skloni da odstranimo sve neuredne sklonosti te da, pošto smo ih odstranili, tražimo i nađemo Božju volju, uredivši svoj život za spasenje duše. (DV 1)

Cilj duhovnih vježbi

U ovome nam se navodu predstavlja i cilj duhovnih vježbi. Ignacije će to još jasnije izreći kasnije: cilj je „da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno“ (DV 21). Međutim, to ne znači da je knjižica Duhovnih vježbi neka knjiga za samopomoć. Naime, pobjeda nad samim sobom, uređenje vlastitoga života i sposobnost da se odupremo neurednim nagnućima nisu cilj samima sebi, nego su usmjereni prema Bogu. To postaje jasnije u tzv. Načelu i temelju:

Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe. Stoga je potrebno da se učinimo neopredijeljenima (indiferentnima) prema svim stvorovima u svemu onom što je prepušteno izboru naše slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni. (DV 23)

Tu otkrivamo da pobijediti sama sebe pomaže čovjeku odgovoriti na svrhu radi koje je stvoren, naime, spoznati i ljubiti Boga te Mu se staviti u službu radi Njegove veće slave i spasenja naših bližnjih. Mogli bismo reći da je ostatak duhovnih vježbi produbljivanje onoga što nalazimo u Načelu i temelju.

Prvi tjedan: Otkrivanje Božjega milosrđa

Što se samih duhovnih vježbi tiče, one su podijeljene na četiri razdoblja ili „tjedna“ i svaki od tih „tjedana“ ima svoj specifičan cilj i temu. Tako je prvi tjedan usmjeren na čišćenje srca kroz promišljanje o grijehu i njegovim posljedicama. Cilj pritom nije ostati u osjećaju krivnje, nego se obratiti Bogu koji poput milosrdnoga oca iz prispodobe o izgubljenome sinu jedva čeka da mu se vratim da bi mi vratio dostojanstvo koje sam izgubio grijehom i grješnim načinom života.

Drugi tjedan: Tko je Isus Krist? Na što me Bog poziva?

Drugi tjedan usredotočuje se na Kristov život kako bih ga bolje upoznao i uzljubio. Isus me u ovome tjednu poziva: „Dođi i vidi!“ Pristupajući Gospodinu kao odgovor na taj poziv i boraveći u Njegovoj prisutnosti, postaje mi jasniji odgovor na Isusovo pitanje: „A što vi kažete: tko sam ja?“ Ne samo da se rasvjetljavaju moja pitanja o Bogu već mi se i otkriva na što me Bog poziva u mome životu.

Treći tjedan: Ljubiti Raspetu Ljubav

Treći je tjedan posvećen razmatranju Kristove muke i patnje. Ovdje se učim biti uz Isusa Krista sve do samoga kraja, učim se trpjeti za Krista i s Kristom. Pozvan sam na poseban način suosjećati s Kristom Raspetim koji trpi za mene, koji iz ljubavi prema meni i svakome pojedinom čovjeku polaže svoj život. U ovome tjednu spoznajem dubinu i ljepotu Isusovih riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13).

Četvrti tjedan: Radost susreta s Uskrsnim Gospodinom

Četvrti pak tjedan donosi preobrazbu tuge i boli Velikoga Petka u radost i mir uskrsnuća. Pozvani smo na susret s Uskrslim Kristom, na dijeljenje radosti s Njegovim učenicima i Njegovom majkom. U ovome je tjednu naglasak na miru, utjesi i radosti koju donosi Uskrsli Gospodin.

Sloboda za ljubav

Na kraju duhovnih vježbi čeka me Razmatranje kako da postignemo ljubav. Svjestan da se ljubav treba iskazivati više u djelima nego u riječima i da se ljubav sastoji u obostranome priopćavanju, odnosno da ljubitelj daje i dijeli s ljubljenim ono što ima, a tako opet i ljubljeni ljubitelju, pitam se ovdje: „Što je Bog učinio za mene? Što nastavlja činiti za mene? Gdje i na koji je način Bog prisutan u stvarima, situacijama oko mene? Gdje je prisutan u mome životu? Gdje i kako Bog očituje ljubav prema meni? Gdje sam pozvan očitovati ljubav?“ Otkrivajući koliko je Bog za mene učinio i koliko nastavlja činiti, odnosno koliko me Bog ljubi, odgovaram u zahvalnosti, predanju i ljubavi:

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen.

To bi bilo ukratko o duhovnim vježbama sv. Ignacija Lojolskoga. Ipak, vrijedilo bi još produbiti naše znanje o ignacijevskoj duhovnosti, pa ćemo stoga u sljedećemu nastavku razmotriti neka temeljna načela te duhovnosti.

P. Luka Ilić SJ govori o životu i značenju svetoga Ignacija Lojolskoga
04 veljače 2025, 10:40