Trideset i treća nedjelja kroz godinu (Godina A). Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić

fra Fran Ćorić

Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir.

U našem posljednjem susretu mogli bismo svoju pozornost svratiti na jednu rečenicu iz evanđelja: 'I otputova'. To 'otputova' nikada nije bila stvar daljine nego mojeg odnosa prema njoj. Ne može netko biti toliko daleko da mi se ne može vratiti i obrnuto. I, je li ta udaljenost poput kakve čarolije da mislim kako se moja svetost ne može ostvariti, jer je to neki ideal koji je otputovao i koji je daleko. 'Otputova' je ovdje iluzija i svaki puta kada mislim npr. da se nisam ispovijedio neko duže vrijeme ono jednostavno nije barijera da odlučim sada otići onamo i dokinuti udaljenost.

Doći će trenutak kada čovjek shvaća da se jedino isplati živjeti po načelima. Probaj i vidjet ćeš jer se na taj način najbolje očituje tvoja želja za srećom i ispunjenjem. Onda se postavlja pitanje: Koliko sam spreman ići daleko i kušati to moje povjerenje i tesati svoju vjeru kada se nalazim u nečemu nepoznatom, a sve što imam su moji talenti, tj. moje radništvo i načela, upute za korištenje talenata koji su mi darovani.

S druge strane, nalazim li se pred ponorom lijenosti u kontekstu uskraćivanja sebi samoga sebe preko ne činjenja ničega?

Uostalom, imam li namjeru Božje ime, u ime neke svoje vlastite lijenosti, i imena svih drugih prije mene prepraviti u svoje, ili tko zna u čije drugo, odnosno obogatiti svoje ime upućivanjem na nekoga drugoga?

Htio bih se pitati želim li ispred svoga imena staviti prefiks sveti. U toj genijalnoj avanturi tebe i Boga, dragi slušatelju, kušaj njegov blagoslov.