Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec

Vlč. Anđelko Katanec

Kraljevstvo je nebesko kao svadbeno slavlje, svadbena gozba koju je Bog pripremio za sve narode, za sve ljude. Svadbena svečanost koju Isus opisuje u evanđeoskoj prispodobi daje nam priliku razmišljati o našim zajedničkim okupljanjima i slavljima: kako onih obiteljskih i društvenih, tako i onih crkvenih i liturgijskih. Često smo pozvani na neko slavlje: rođendan, krstitke, svadbu, obljetnicu, praznik, ali nismo uvijek u mogućnosti odazvati se pozivu. Poziv nije pristojno odbiti i zato, ako ne možemo doći, pronalazimo svakovrsne isprike.

Nekako mi se čini da u današnje vrijeme ima sve manje pravih i vrijednih slavlja, a više su to provodi i pijančevanja koja nas osiromašuju. Nasuprot tome, slavlje ima važnu dimenziju za društvo, pa tako i za nas kršćane. Svrha slavlja je okrijepiti se jelom i pićem, zabaviti se, ali ponad svega susresti se s bližnjima, podijeliti svoje vrijeme i učvrstiti zajedničke veze. Ako ne znamo zajednički slaviti, onda to znači da su nam narušeni međuljudski odnosi.

Za nas kršćane, sveta misa je najvažnije slavlje i središnji događaj našeg vjerničkog života. To nas slavlje želi međusobno povezati i ojačati kao jedno tijelo kojemu je Isus Krist glava.

 Na svakoj svetoj misi neposredno prije pričesti svećenik govori: "Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu!" Blago pozvanima na to Božje slavlje, a još više blago onima koji se odazivaju na poziv.

Dobro znamo kako je danas mnogima teško pronaći i izdvojiti vremena za slavlje Kristove gozbe - svete mise.

No ima i druga stvar: i oni koji dolaze na svetu misu u crkvu često zbog svojih grijeha nisu dostojni punog sudjelovanja u slavlja. Kada netko zbog smrtnoga grijeha nije spreman blagovati euharistiju – Tijelo Kristovo, zapravo ne sudjeluje na misi kako se dolikuje i sličan je ljudima iz evanđeoske prispodobe koji su se našli na svadbi, a nisu imali svadbenog ruha.

Ti ljudi nisu imali ispriku zašto nisu dolično obučeni – pred kraljem su zanijemili. I mi često tako prisustvujemo euharistiji kada ne sudjelujući niti u molitvi niti u pjesmi, negdje u kutu nijemo gledamo što se događa, kada misu shvaćamo kao dužnost pa svako malo pogledavamo na sat kad li će sve već jednom završiti.

Današnja misna čitanja pozivaju nas da u euharistijskim slavljima sudjelujemo radosna srca koja će moliti i pjevati iz zahvalnosti što nas je Gospodin izabrao i počastio da možemo biti prisutni na njegovoj gozbi ljubavi.

I ne zaboravimo da slavimo zajedno. Svi pripadamo jedni drugima te smo pozvani na život zajedništva i u vremenima sreće i u vremenima teškoća, jer jedino s takvim osjećajem zajedništva možemo s nadom dočekivati onu blaženu budućnost nebeske vječne gozbe s čitavom proslavljenom Crkvom.