Sveti Josip slušatelj i izvršitelj Božje riječi. Isusove učenice i učenici slušatelji i izvršitelji Božje riječi

Prof. Josip Šimunović

„O sv. Josipu ne može se govoriti izvan okvira Božje ljubavi prema ljudima, izvan njegova spasenjskog plana.“[1] Isto tako o svetom Josipu ne može se govoriti bez kontekstualizacije Božje riječi u njegovu životu. Sukladno izrečenome, može se razmišljati o aktualizaciji Božje riječi u životu Božjega naroda. Danas je Crkva Božji narod, a članovi Crkve smo i mi koji slušamo ovu emisiju.

Božja riječ u životu svetoga Josipa imala je veliku i egzistencijalnu ulogu. Već kroz promišljanja o određenim vrlinama svetoga Josipa mogao se osjetiti Josipov odnos prema Božjoj riječi. Sveti Josip je vjerni slušatelj onoga što mu Bog poručuje, ali i ne samo slušatelj, nego i neupitan izvršitelj svega onoga što mu je bilo poručeno. Božja je riječ egzistencijalna prisutnost u životu njega samoga, ali i u životu obitelji za koju se skrbio po primljenom poslanju. Božja riječ za svetoga Josipa je uvijek oplemenjujuća i usmjerujuća. Uvijek fascinira Josipovo neprigovorno slušanje i poslušnost Božjoj riječi koje mogu biti nadahnjujuće u današnje suvremeno doba, kada se mnoge riječi daju ili nude kao ispravni put života.

Bog u kojeg kršćani vjeruju jest Bog koji ne šuti. On je Bog koji govori. „Priopćuje samoga sebe pomoću svoje Riječi. Ova Riječ, koja ostaje dovijeka, ušla je u vrijeme. Bog je izgovorio svoju vječnu Riječ na ljudski način; njegova Riječ 'tijelom postade' (Iv 1,14). To je radosna vijest. To je navještaj koji prolazi kroz stoljeća i dolazi do nas danas.“[2] Bog želi komunicirati s ljudima. Njegove su riječi zapisane u Svetom pismu, a posebno približene u Utjelovljenoj Riječi koju je svojim srcem, rukama i životom prihvatio sveti Josip.

U svom kratkom razmišljanju nazvanom Zaboravljena knjiga Richard De Haan donosi simpatičan, ali kod mnogih prisutan slučaj: „Dječak je zamijetio veliku crnu knjigu svu prekrivenu prašinom koja se nalazila na polici za knjige. Bio je znatiželjan i upitao je majku o toj knjizi. Nekako postiđena, nevoljko mu je odgovorila: 'To je Biblija. Božja knjiga.' Dječak je za trenutak zastao i zatim rekao: 'Pa, mama, ako je to Božja knjiga, zašto Mu je ne vratimo? Ionako je nitko ne čita!'“[3] Nakon dijaloga dječaka i njegove majke Richard De Haan nastavlja razmišljati, a njegove bi tvrdnje vrlo lako mogle potvrditi mnoge obitelji u Republici Hrvatskoj: „U mnogim se obiteljima jedva čita Biblija ili je tek smatraju vrijednom knjigom. Uzimaju je u ruke tek kad se netko u obitelji nađe u teškoj krizi, kad se ozbiljno razboli ili smrt zadesi voljenu osobu. Čak i tada, osoba koja počinje listati njezinim stranicama, ne zna gdje da pročita nešto što će joj pružiti pomoć koju traži.“[4]

Bog ne želi da mu vratimo njegovu knjigu. Želi da je zadržimo, čitamo, razmišljamo o pročitanom, o njegovim riječima, da razumijemo njegove riječi, vjerujemo što poručuje te da živimo i djelujemo po njima.[5] Bogu koji se objavljuje, koji čovjeku govori svoje riječi, čovjek treba odgovoriti svojom riječju, svojom vjerom.[6]

Drugi vatikanski sabor „na poseban način potiče Kristove vjernike, […] da čestim čitanjem božanskih Pisama izuče 'najuzvišenije poznavanje Isusa Krista' (Fil 3,8), 'Jer nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista'“ (DV 22). Sveto pismo nije samo knjiga prezbitera i teologa, nego svih vjernika.[7] „Crkva prihvaća Bibliju kao Riječ Božju koja je upućena njoj i cijelom današnjem svijetu.“[8] Ivan Pavao II. u Apostolskoj postsinodskoj pobudnici biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te svim vjernicima laicima o Isusu Kristu koji živi u svojoj Crkvi – izvoru nade za Europu Ecclesia in Europa želi da Crkva u Europi uđe u novo tisućljeće s Biblijom: „Neka sveta Biblija i dalje bude blago Crkve i svakog kršćanina: u pozornom proučavanju Riječi naći ćemo okrepu i snagu da možemo svakoga dana ostvarivati svoje poslanje. Uzmimo u ruke tu knjigu! Primimo je od Gospodina koji nam je neprestano nudi po svojoj Crkvi (usp. Otk 10,8). Progutajmo je (usp. Otk 10,9) kako bi postala sam naš život. Kušajmo njezin okus do kraja: stajat će nas truda, ali će nam pružiti radost jer je slatka kao med (usp. Otk 10, 9-10). Bit ćemo ispunjeni nadom i sposobni podijeliti je sa svakim muškarcem i ženom koje susrećemo na svome životnom putu.“[9] Kada čujemo što je poželio papa Ivan Pavao II., ne možemo se oglušiti ni na želju Benedikta XVI., a ta je „da procvjeta 'novo doba veće ljubavi prema Svetom pismu svih članova naroda Božjega, tako da njihovo molitveno i vjerničko čitanje produbi odnos sa samom Isusovom osobom.'“[10]

Sve ove ukratko istaknute misli dovoljan su poticaj da svaka Isusova učenica i svaki Isusov učenik propita svoj odnos prema Božjoj riječi u duhovno – vjerničkom životu, ali i u profesionalnom djelovanju. Hraneći se sami Božjom Riječi, imaju snagu hraniti Božjom riječi sve s kojima se susreću. Djeca, mladi, odrasli, stariji, vrlo lako mogu otkriti istinsko naše prijateljevanje s Božjom riječi. Danas se mnogo toga nudi za zdrav, kvalitetan i osmišljen život. Na toj svakodnevnoj tržnici ponuda nalazi se i Božja riječ. Iako je dana prije mnogo stoljeća, nije zastarjela. Ona je vrlo suvremena i životna unatoč mišljenju određenog dijela stanovnika Zemlje da svojim sadržajem smanjuje i guši slobodu čovjeka današnjice.

[1] Zvonimir ZLODI, Sveti Josip. Zaručnik blažene Djevice Marije i čuvar Isusov, Zagreb, 22011., 11.

[2] BENEDIKT XVI., Verbum Domini – Riječ Gospodnja. Postsinodalna apostolska pobudnica  biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima laicima o Riječi Božjoj u životu i u poslanju Crkve (30. IX. 2010.), Zagreb, 22011.,  br. 1.

[3] Richard DE HAAN, Zaboravljena knjiga, u: Kruh naš svagdanji. Dnevno čitanje za pojedinca i obitelj. Travanj, svibanj, lipanj 2006., Zagreb, 2006., 1. travnja.

[4]Isto.

[5] Usp. Isto.

[6] Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dei Verbum. Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi (18. XI. 1965.),  br. 5, u: Dokumenti, Zagreb, 72008. (dalje: DV).

[7] Usp. Ante KRESINA - Ljudevit RUPČIČ - Albin ŠKRINJAR, Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei Verbum. Komentari dokumenata Drugog vatikanskog sabora. Svezak 11., Zagreb, 1981., 271-273.

[8] PAPINSKA BIBLIJSKA KOMISIJA, Tumačenje Biblije u Crkvi (15. IV. 1993.), Zagreb, 1995., 133.

[9]IVAN PAVAO II., Ecclesia in Europa – Crkva u Europi. Apostolska postsinodska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te svim vjernicima laicima o Isusu Kristu koji živi u svojoj Crkvi – izvoru nade za Europu (28. VI. 2003.), Zagreb, 2003., br. 65.

[10] BENEDIKT XVI., Verbum Domini – Riječ Gospodnja. Postsinodalna apostolska pobudnica biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima laicima o Riječi Božjoj u životu i u poslanju Crkve, br. 72.