Rođenje Blažene Djevice Marije, Mala Gospa

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Među početnim redcima ʺEvanđelja po Matejuʺ čitamo: ʺSve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: / ′Evo, Djevica će začeti i roditi sina / i nadjenut će mu se ime Emanuel / – što znači: S nama Bog!′ʺ (Mt 1, 22-23). Matej spominje riječi proroka Izaije iz 7. poglavlja njegove proročke knjige: ʺZato, sam će vam Gospodin dati znak: / Evo, začet će djevica i roditi sina / i nadjenut će mu ime Emanuel!ʺ (Iz 7,14).

To je jedan među mnogobrojnim primjerima usporednih mjesta gdje dolazi do izražaja izreka koja kaže da se ʺNovi zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkrivaʺ. K tome treba reći da je rođenje Djevice Marije nagoviješteno već u prvoj biblijskoj knjizi, ʺKnjizi Postankaʺ, u 3. poglavlju. Nakon što su prvi ljudi, praroditelji Adam i Eva, pali u grijeh, Bog ih prjekorava i tjera iz Edena, a zmiji reče: ʺNeprijateljstvo ja zamećem / između tebe i žene, / između roda tvojeg i roda njezina: / on će ti glavu satirati, / a ti ćeš mu vrebati petuʺ (Post 3,15). Te nas svetopisamske riječi – kako je zaključeno i formulirano tvrdnjama Drugoga vatikanskoga koncila – podsjećaju da Marijin lik bijaše ocrtan i osvijetljen već na početku povijesti spasenja. Djevica Marija postaje ʺnova Evaʺ, koju zmija ne može navesti na grijeh, nego joj Marija postaje velikom protivnicom koja će se po svojemu majčinskom poslanju boriti protiv zmije, odnosno sotone, te izvojevati konačnu pobjedu.

Marija se nikada nije opirala Božjim naumima i svesrdno se – u punini svoje čistoće – otvarala Božjemu milosrđu. Zato s pravom počinjemo molitvu zazivom ʺZdravo Marijo, / milosti puna, / Gospodin s tobom…ʺ. U Mariji je Bog naumio savršeno izvršiti svoju volju u povijesti spasenja. I bijaše tako.

Dana 8. rujna slavimo blagdan Male Gospe, spomendan Marijina rođenja: zato se i zove Mala Gospa, za razliku od Velike Gospe, blagdana Marijina uznesenja na nebo, koji se, kao što je dobro poznato, slavi 15. kolovoza. Za spomendane svetaca u crkvenome kalendaru gotovo se u pravilu uzima dan njihove smrti, što je ʺrođendan za neboʺ, a samo se u trima slučajevima slavi rođenje kao početak zemaljskoga života: Isusovo rođenje 25. prosinca, kada je Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja te rođenje Djevice Marije ili Mala Gospa 8. rujna. To je vrlo lijepo rečeno ovom slikovitom i stoljećima starom latinskom izrekom čiji prijevod na hrvatski jezik glasi: ʺIvan bijaše zvijezda, Marija zora, Kristovo rođenje sunčev izlazakʺ.

Treba reći da nas početci blagdana Male Gospe vode u Jeruzalem u 5. stoljeću. U to je doba u Jeruzalemu, na mjestu gdje je prema predaji bila Marijina rodna kuća, podignuta crkva u čast svetoj Ani, majci Djevice Marije. Blagdan Male Gospe razvio se kao spomen na ovu posvetu. Najprije je to zaživjelo na kršćanskome Istoku, a od 7. stoljeća i na kršćanskome Zapadu.

Mala Gospa ide u red manjih blagdana, nezapovjedan je i nije državni blagdan, nego radni dan – ali je vrlo drag vjerničkomu puku te na Malu Gospu velik broj kršćanskih vjernika hodočasti u marijanska svetišta ili makar na misu u neku od crkava.

Naposljetku valja spomenuti da je Mala Gospa zaštitnica Solina, Bitelića, Grabovca, Lopara, Baderne, Čakovca, Voćina i drugih mjesta.