Spomendan sv. Dominika
Marito Mihovil Letica
ʺA sviđalo mi se to ime više od drugih. / Dolazi od gospodin i obično se daje muškom / djetetu rođenom u nedjelju, jer je nedjelja / dan Gospodnji. Mislim da se čovjek koji ga / nosi može u njemu ugodno smjestiti, upravo / kao u nedjelji. Dok on hoda gradom, mogu / sasvim lijepo zamisliti kako ga netko s druge / strane ulice, mašući mu rukom, radosno zove / Dominik, Dominik!ʺ
Čuli smo završni dio pjesme ʺDominikʺ koju je napisao Danijel Dragojević, po svoj prilici najveći živući hrvatski pjesnik.
Sveti Dominik dobio je ime nakon čudnoga i umnogome uznemirujućega sna njegove majke, blažene Ivanice od Aza. Predaja kaže da je prije Dominikova rođenja vidjela u snu kako rađa psa koji drži u ustima upaljenu zublju. Razumjevši to kao poruku od Boga, hodočastila je u samostan svetoga Dominika od Silosa da bi iskala svetčev zagovor. Htijući mu potom zahvaliti, nadjenula je sinu ime Dominik. Blaženi Umberto de Romans, četvrti nasljednik svetoga Dominika, ovako je objasnio tu simboliku:
″U viziji psa nagovješteno je rođenje čuvenoga propovjednika koji će u mnogim srcima upaliti zublju gorljive riječi što će silno rasplamsati u mnogim srcima ugaslu ljubav, a lavežima ustrajnoga propovijedanja progoniti vukove iz stada i pozvati na budnost vrlina duše koje su spavale u grijesima.″
Simboli svetoga Dominika jesu dominikanski bijeli habit, bijeli ljiljani, zvijezda i pas.
Pravim imenom Domingo de Guzmán, rođen je u okrilju plemićke obitelji u Caleruegi u Španjolskoj između 1170. i 1173. U Palenciji je studirao teologiju i umjetnost, a zatim je pristupio zajednici regularnih redovnika u Osmi. Godine 1205. papa Inocent III. uputio je Dominika i mjesnoga biskupa da nakon Danske i Italije, kamo su bili otišli propovijedati evanđeosku poruku, otputuju među krivovjerce albigenze u južnu Francusku.
Dominik je u Toulouseu 1215. osnovao redovničku zajednicu misionara propovjednika, nazvanu Red propovjednika, latinski ″Ordo praedicatorum″, koji su, živeći u siromaštvu, trebali djelovati među albigenzima i tako ih odvraćati od hereze, čime bi se obnovilo i učvrstilo narušeno duhovno jedinstvo zapadnoga kršćanstva. Papa Honorije III. potvrdio je Dominikanski red 1217. godine. Dominik je svoju braću slao na najpoznatija sveučilišta: u Pariz, Madrid, Bolognu i drugamo.
Treba posebno napomenuti da je cijeli život pokazivao djelatnu ljubav prema siromasima. Kada je bila zavladala velika glad, prodao je Dominik svoje skupocjene knjige da bi pomogao potrebitima jer, kako reče, ″ne može učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi″. Sveti Dominik umro je u Italiji, u Bologni, kolovoza 1221. godine. Proglašen je svetim već 1234., a njegov spomendan Crkva obilježava 8. kolovoza.
Treba o sljedbenicima svetoga Dominika, dominikancima, reći da su dali neke među najznačajnijim skolastičkim teolozima i filozofima: svetoga Alberta Velikoga i svetoga Tomu Akvinskoga. Dominikanac Augustin Kažotić, zagrebački biskup i reformator katedralne škole, rođen 1260. u Trogiru, prvi je hrvatski blaženik, beatificiran 1702. Ove godine, 3. kolovoza, bila je blaženomu Kažotiću 700. godišnjica smrti. Svakako valja spomenuti i to da Dominikanski generalni studij u Zadru, koji je djelovao od 1397. do 1807., smatramo prvim hrvatskim sveučilištem.
