Sedamnaesta nedjelja kroz godinu. Razmišljanje fr. Ivan Dominik Iličić
fr. Ivan Dominik Iličić
U današnjem evanđelju Gospodinom donesi jednu prekrasnu prispodobu kojom želi nešto reći o kraljevstvu nebeskom. Gospodin ga uspoređuje s dragocjenim biserom za koji se isplati prodati sve ostalo. Zapitajmo se da li smo pronašli taj skupocjeni biser, da li nam je on najvažniji. Za nas ta prispodoba može značiti da trebam usmjeriti sve svoje snage prema neprolaznim vrijednostima. Ima li sve što činimo na zemlji svoj smisao u nebu. Rekao bi sv. Sharbel: 'Ne započinje ništa na zemlji što nema svoj završetak u nebu'.
Zapitajmo se da li sve ono što radimo ovdje na zemlji ima neki dublji smisao? Jesu li naši međuljudski odnosi ispunjeni Božjim blagoslovom? Jesmo li povezani Duhom svetim uistinu? Hoće li naše prijateljstvo ostati za vječnost ili je samo površno i prolazno? Zapitajmo se jesu li naša dobra djela učinjena s pravom nakanom u ljubavi? Kao takva ona će postati za vječnost. Ako činimo dobra djela bez ljubavi i prave nakane ta djela neće ostati za vječnost. Zapitajmo se podnosimo li teškoće i križeve našeg svakidašnjeg života s ljubavlju i strpljivo te prikazujemo li te trenutke Isusu? Prikazujemo li mu trenutke utjehe, radosti i veselja? Ukoliko to ne prikazujemo Isusu i ukoliko ga se ne sjetimo u svemu onome što činimo to će biti prolazno i neće ostati za vječnost. Sve ono što učinimo na način da smo povezani s Isusom to ostaje za vječnost.
U današnjem promišljanju može nam pomoći bl. Pier Giorgio Frassati. On je uistinu sve što je činio na zemljii činio na način da to ostane sa nebo, za vječnost. Osobito je razmišljao o prijateljstvu iz perspektive vječnosti. Prijateljstvo za kojim je težio prije svega trebalo je biti duhovna veza. On je želio među najbližim prijateljima stvoriti vezu koja bi mogla trajati čitav život. No, morala je postati zajednička odluka i namjera da svi postanu sveti, budući da je to svrha života svih. Dana 15. siječnja 1925. pisao je jednom prijatelju da nažalost jedno po jedno zemaljsko prijateljstvo proizvede u našem srcu boli zbog udaljenosti onih koje volimo, ali bi volio kada bi stvorili pakt koji ne poznaje zemaljske granice niti vremenska ograničenja - jedinstvo u molitvi. Iz ovoga blaženikovog teksta o prijateljstvu vidljivo je da je on doživljavao prijateljstvo iz perspektive vječnosti. On je bio uvjeren da ako bude gradio prijateljstvo na pravim temeljima gdje će se svi jednodušno odlučiti odgovoriti pozivu na svetost da će njihovo prijateljstvo ostati za vječnost i biti neraskidivo, da neće biti ugušeno fizičkom udaljenošću različitih životnih putova.
Molimo Gospodina da produbi naša prijateljstva i da sve što radimo ostane za vječnost. To upravo znači pronaći dragocjeni biser s kojim je Isus usporedio kraljevstvo nebesko - onaj tko pronađe kraljevstvo nebesko, tko pronađe živoga Boga u svome životu želi ga podijeliti s drugima, želi sve činiti s Isusom i na njemu temeljiti čitav svoj život. To uključuje i naša prijateljstva, međuljudske odnose, naše služenje, naš rad, našu muku, naše križeve, naše zdravlje, naše bolesti...
Sve što jesmo i što ćemo biti neka bude prožeto Isusom i tada ćemo naći kraljevstvo nebesko, odnosno ono će biti prisutno u svim dimenzijama našega života. Neka nam na tome putu pomogne zagovor bl. Pier Giorgia Frassatia i svih svetaca i blaženika kako bismo i mi odgovorili Božjem pozivu na svetost, te bili jednom na puno dublji način svi zajedno povezani u nebeskoj slavi i radosti.