Otajstvo Isusova Uskrsnuća – povijesnog i natpovijesnog događaja
Marito Mihovil Letica
ʺZahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegovaʺ, pripjev je uzet iz Psalma 118, koji Crkva danas, na Uskrs, primjenjuje u euharistijskome slavlju. Kompozicija ovoga psalma jest uokvirena: psalam počinje i završava istim stihovima. Završava ovako: ʺTi si Bog moj – tebi zahvaljujem. / Bože moj, tebe ja uzvisujem. // Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, / jer je vječna ljubav njegova!ʺ
Isus Krist – Spasitelj i Otkupitelj – pripravio je put kojim možemo prijeći iz biološke smrti u eshatološki život. Grobna je tama razgrnuta i rasvijetljena Očevim stvoriteljskim svjetlom: novim prvim danom, novim jutrom, uskrsnim jutrom, novim stvaranjem svijeta i čovjeka.
Uskrsnuće Isusa Krista – što treba osobito istaknuti – jest konkretan povijesni događaj, a ne samo događaj vjere, kako to pogrešno tumače neki suvremeni teolozi. O povijesnosti dotičnoga događaja svjedoče brojni novozavjetni tekstovi, a najizričitije ″Djela apostolska″ u 10. poglavlju: ″Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih″ (Dj 10,40-41).
Kao što reče sveti Pavao u ″Prvoj poslanici Korinćanima″: ″Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša″ (1 Kor 15,13-14). Nekoliko redaka dalje Pavao veli: ″Doista, po Čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni″ (15,21-22).
I mi smo dionici pobjede života nad smrću. Bogoliki, stvoreni na sliku Božju, ostvarili smo po sakramentu krštenja svoj prvi dodir s Kristom uskrslim. Krštenjem smo s Kristom umrli ʺstarom čovjekuʺ i grijehu, a uskrsnuli ʺnovom čovjekuʺ na novi život u dioništvu s uskrslim Gospodinom.
Naša kršćanska vjera i nada, naš vjernički optimizam i entuzijazam, protežu se onkraj zemaljskih horizonata te se s pouzdanjem ulijevaju u onostrane, nebeske perspektive.
Kao što je Kristovo uskrsnuće povijesni i ujedno natpovijesni događaj, tako je, u posve određenome smislu, taj događaj ujedno prirodni i natprirodni. Jer posrijedi je osobit i jedincat primjer milosti, koju možemo razumjeti kao naklonost Boga čovjeku i čovječanstvu, osobito glede spasenja. Teologija stvaranja sadrži na samome početku spasenjsku poruku. Hod od Adama do Krista.
Isus Krist, Spasitelj i Otkupitelj, svojim nam je uskrsnućem smjerokazno i prijateljski pripravio put kojim mi, smrtni pozemljari s iskrom duha – možemo prijeći iz sjenovite doline smrti u svjetlo vječnoga života. Na Uskrs slavimo povijesni događaj s posljedicama za vječnost, povijesni i ujedno natpovijesni događaj koji nam – harmonizirajući biološki i eshatološki život – nudi Život vječni. Jer Isus Krist – pravi Bog i pravi Čovjek – svojim je uskrsnućem i uzašašćem pobijedio i obeskrijepio smrt: mraku i tmini čovjekova biološkog umiranja suprotstavio je svjetlost vječnu koja biva trijumfalno razlivena u nedogledne, ali vjerom razaznatljive perspektive čovjekova eshatološkog života.
