Traži

Cvjetnica - Muka Gospodnja, Trg svetog Petra u Vatikanu 2023. Cvjetnica - Muka Gospodnja, Trg svetog Petra u Vatikanu 2023. 

Kristologija, antropologija i etnologija Cvjetnice

Danas je nedjelja Muke Gospodnje. O kristologiji, antropologiji i etnologiji Cvjetnice za Vatican News - Vatikanski radio osvrće se Marito Mihovil Letica

Marito Mihovil Letica

Danas je Cvjetnica. Posrijedi je uobičajeni pučki naziv za posljednju korizmenu nedjelju, uoči blagdana Uskrsa. Poznati su u hrvatskome narodu i drugi nazivi ovoga blagdana: Cvjetna nedjelja, Nedjelja od palmi, Palmenica, Uličnica… Cvjetnicu gdjekad nazivaju i ʺradosnicaʺ jer njome završava korizmeno vrijeme i ulazimo u Veliki tjedan, sve bliže radosti Uskrsa. Službeni naziv Cvjetnice jest Nedjelja muke Gospodnje.

Prisjećamo se Isusova svečanoga i mesijanskoga ulaska u Jeruzalem. Nagovijestio ga je u 6. stoljeću prije Krista prorok Zaharija, čije ime na hebrejskome znači ʺJahve nas podsjećaʺ. U 9. poglavlju Zaharijine proročke knjige čitamo: ʺKlikni iz sveg grla, Kćeri sionska! / Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! / Tvoj kralj se evo tebi vraća: / pravičan je i pobjedonosan, / ponizan jaše na magarcu, / na magaretu, mladetu magaričinuʺ (Zah 9,9). A u Novome zavjetu, u ʺEvanđelju po Ivanuʺ, 12. poglavlje, o Isusovu je mesijanskome ulasku u Jeruzalem zasvjedočeno: ʺA Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: / ′Ne boj se, kćeri Sionska! / Evo, kralj tvoj dolazi / jašuć na mladetu magaričinu!′ʺ(Iv 12, 14-15).

Isusa je mnoštvo u Jeruzalemu razdragano dočekalo mašući palmovim grančicama. Običaj ophoda s grančicama poznat je od 4. stoljeća, a u zapadnoj Crkvi postao je redovitim od kraja prvoga tisućljeća. Cvjetnica se u hrvatskim pučkim običajima obilježava raznovrsnim raslinjem: to su u kontinentalnoj Hrvatskoj grančice vrbe, lijeske, drijenka, vijenci od bršljana i cvijeta ljubice, a u primorskim krajevima uzimaju se maslinove i palmove grančice, što se vremenom proširilo s priobalja po cijeloj našoj domovini. Podsjetimo i na to da palma simbolizira pobjedu, uspon, obnovu i besmrtnost, uz to i mučeništvo, a maslina također obiluje simboličkim značenjima: mira i pobjede, očišćenja i plodnosti. Kristov križ, prema jednoj drevnoj predaji, bio je načinjen od maslinova i cedrova drva.

Grančicama koje su blagoslovljene na Cvjetnicu, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, požara, bolesti i slično) te plodonosna (osiguravanje potomstva, zdravlja i dobrog uroda). U nekim se krajevima umivalo u vodi u kojoj je cvijeće ili mlado žito, negdje su mladići i djevojke cvijećem i grančicama kitili zdence i dvorišta, a prema nekim sličnim mjesnim običajima cvijeće su momci darivali djevojkama. Prastaro pretkršćansko vjerovanje u obnoviteljsku moć vegetacije, moć koja se prenosi s raslinja na ljude, ušlo je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.

Cvjetnica, koja nas vodi prema blagdanu Uskrsa, ne samo da povezuje pretkršćansko i kršćansko vrijeme u etnološkome pogledu nego i ukazuje u kristološkoj perspektivi na jedinstvo preduskrsnoga i poslijeuskrsnoga Isusa. Naime, kada reknemo ″Isus Krist″, nismo izrekli ime i prezime povijesne osobe Isusa iz Nazareta – nego formulu koja nosi temeljnu istinu kršćanske vjere: zemaljski, povijesni, preduskrsni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmički, poslijeuskrsni Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna.

Križ se nadaje simbolom Raspetoga, simbolom Bogočovjeka Isusa Krista, druge osobe Presvetoga Trojstva. Križ je metonimija muke i metafora spasenja: mjesto pobjede nad smrću i grijehom; ne samo mjesto nego i svojevrsno stanje; ne samo stanje nego i put. Križni put – koji vodi prema Uskrsu – ne završava u smrti, nego u životu vječnome.

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga
02 travnja 2023, 11:33