Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Dan je sjećanja na „Maslenicu“ i rušenje franjevačkog samostana te crkve Bezgrešnog začeća Marijina u Karinu. Nakon hodnje hrvatskih braniteljskih udruga do Franjevačkog samostana, na groblju su položeni vijenci i izgovorena molitva. Misu za Domovinu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je na svetkovinu Blažene Djevice Marije Lurdske, u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na riječkoj Žabici, misu za bolesnike i medicinsko osoblje, izvijestio je nadbiskupijski Ured za odnose s javnošću. Nadbiskup je, podsjetivši na 100. obljetnicu uspostave Župe na Žabici, uputio riječi zahvale ocima kapucinima koji su župi davali i nastavljaju davati svoj pečat. U molitvi se spomenuo svih pokojnih župljana koji su joj pripadali, kao i onih koji su ovdje dolazili – osobito dok je to bila poznata ispovjedaonica cijeloga Kvarnera. U homiliji je, parafrazirajući poruku pape Franje za 31. Svjetski dan bolesnika, nadbiskup Uzinić istaknuo da bolest kao dio ljudskog stanja može biti nehumana ako se živi u izolaciji i napuštenosti, ako nije praćena brigom i suosjećanjem.
Diljem Hrvatske proslavljen je blagdan bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. Kutinska Slatina, Donji Humac, Split, Rijeka, Srima u Šibenskoj biskupiji, Varaždin, Košute, Zaprešić, Slavonski Brod, Ogulin, Funtana i Škropeti u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, Dubrovnik, Zadar. Drugog zaštitnika Požeške biskupije u središnjem euharistijskom slavlju u požeškoj crkvi sv. Lovre prisjetili su se vjernici sa svojim biskupom Antunom Škvorčevićem i svećenicima. Biskup je protumačio kako o bl. Alojziju postoje različiti stavovi, da se o njemu govori sa suprotstavljenih lijevih, desnih, nacionalnih političko-ideoloških i drugih polazišta, te ga neki proglašavaju „kontroverznom osobom“. Kazao je da se susrećemo sa sličnim odnosom što su ga imali određeni helenistički krugovi prema onim Židovima koji su u poganskoj sredini ostali vjerni Bogu otaca, Bogu saveza, spremni prihvatiti ruganje, progone pa i samo ubijanje. Biskup je ustvrdio da bezbožni pogled na bl. Alojzija Stepinca koji ne polazi od vjere ne vidi točno tko je on, jer ono što je u njemu ostvareno djelo je Božje. Zahvalio je sv. Ivanu Pavlu II. što nas i danas ohrabruje da u Hrvatskoj, u kojoj kao da pogled vjere postaje sve slabiji, a evanđeoska opredjeljenjâ sve rjeđa, bl. Alojzija gledamo pogledom vjere. Poželio je sudionicima slavlja da vrednuju ono hrvatsko u koje je ucijepljena snaga Isusove krvi s križa, u koje je ugrađeno Božje djelo Isusove ljubavi za nas, što ga slavimo u crkvi na oltaru. Potaknuo je neka im nikakvi drugi pristupi ne pomute pogled na bl. Alojzija i na tolike druge velike hrvatske ljude, te i oni po primjeru bl. Alojzija svu svoju nadu i očekivanja polože u Božje ruke.
Spomendan bl. Alojzija Stepinca proslavljen je 10. veljače u Krašiću svečanim euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar. „Ovo široko polje što ga Domovinom zovemo zasijano je Isusovim pšeničnim zrnjem što je donijelo obilan rod. Nije blaženi Alojzije jedan cedar i hrast koji je nikao, izrastao u pustinji. U isto vrijeme zajedno s njim nasilnom smrću je ubijeno 506 svećenika, 157 sestara redovnica, braće redovnika, bogoslova, sjemeništaraca i još neizbrojani i neizbrojivi vjernici laici. Oni su u blaženom Stepincu imali oslonac jer Bog kaže: bit ćete utješeni Božjom utjehom kojom ćete i sami moći druge tješiti“. „I dok smo danas još žrtve tog sukoba, tih valova što se još dižu i zapljuskuju ovu Domovinu, u njoj plaše ljude i crne i crvene ideologije i danas padamo na koljena duha i molimo: Gospodine daj nam mudrosti, daj nam svoje milosti da nam tame prođu, a proljeća svanu, da Hrvat ne bi bježao iz ove svoje Domovine, da se ne bi plašio slobode, kako bi se vratio Bogu i čovjeku jer braćo i sestre, jedino je to okruženje i ozračje gdje se može živjeti punina života“, rekao je u homiliji mons. Sudar, a prenijela IKA.
Blaženi Alojzije nam poručuje: „Svaki pokušaj izgraditi kulturu, civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast… Samo u Bogu je naša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast”, istaknuo je kardinal Josip Bozanić koji je na Stepinčevo u homiliji misnoga slavlja ispred zagrebačke prvostolnice citirao Duhovnu oporuku blaženika svojim dijecezanima. „Tko god je iz bližega upoznao njegov život“, nastavio je kardinal, „ostaje zadivljen upravo njegovim odlukama, čistoćom i snagom njegove savjesti. Jednako tako, on se sam često vraćao na prve stranice Svetoga pisma, bilo da je govorio o ljudskome dostojanstvu ili o posljedicama grijeha, o žrtvi koju je Krist podnio da bi nas iz prolaznosti uveo u vječnost ili o trajnim posezanjem ideologija za početnom neistinom o Bogu i čovjeku“. „Savjest nam je čista i mirna!” Pod tim znakom stoji sav Stepinčev sveti život, kao i njegova mučenička smrt. S tom je sviješću mirno i dostojanstveno izdržao i lepoglavski zatvor i krašićko zatočeništvo. Takva, „stepinčevska savjest”, progovara kada se narušava istina o čovjeku kao muškarcu i ženi, o braku i obitelji, o zlodjelu pobačaja, o gospodarskom i političkom kriminalu. Ona ne miruje kada se druge zlostavlja, kada se čini nepravda, kada se otuđuje imovina pojedinca i naroda, kada se raznim povlasticama krše prava drugih i unosi nepovjerenje u institucije. Ta savjest prekorava kada se iz sebičnosti i prestiža napada, osvaja i razara tuđa zemlja te identitet i kulturu drugih naroda. Ta je savjest budna kada treba pomoći bližnjima u nevolji, ali i onda kada bližnje treba upozoriti da, bez obzira na kršćansko ime koje ističu, ne čine dobro“, riječi su kardinala Bozanića.
