Prva korizmena nedjelja. Razmišljanje vlč. Filipa Marića
vlč. Filip Marić
Nedjelja je Dan Gospodnji. Prva korizmena nedjelja. Volim taj dio godine koji nam majka Crkva daruje kako bismo rekli istinu o svojemu životu, o svojemu odnosu prema stvarima, ljudima i Bogu. Najvažnije je naučiti kako pronaći ono izvorno, prestati tražiti površno i usredotočiti se na ono što je ispod. Odakle započeti to putovanje? „U pustinji“, kako nam i kaže današnje evanđelje. To je doista lijep početak!
Krenimo od pustinje, kako je učinio Isus, i dopustimo Duhu da nas vodi kako bismo razotkrili brige koje nas pritišću. Najveća pogreška koju možemo napraviti jest misliti da smo imuni na kušnje i da u tijelu imamo neki posebni protuotrov s pomoću kojeg možemo pobjeći vještom neprijateljevu stisku. I Isus je bio na kušnji, ali je pobijedio jer nije dopustio đavlu da izvrne i prikrije stvarnost. Kušnje imaju snagu i djeluju na nas onoliko snažno koliko im mi to dopustimo. Zloduh predlaže Isusu da bude drukčiji Mesija: upadljiv, jak, snažan. Njegova ponuda privlačna je i razumna, ali Isus ne pada na to. Učitelja iz Nazareta neće ošamutiti citati iz Pisma niti zavesti naklapanja o slavi i moći. Isus je znao svaku stvar nazvati pravim imenom, nije dopustio đavlu izvrnuti stvarnost.
I mi trebamo krenuti od toga. Pogledati u svoje srce bez zadrške, reći u kakvom smo stanju i nazvati svaku stvar pravim imenom. Na tom korizmenom putovanju k izvornosti majka Crkva nudi nam tri „ključne riječi“.
Prva riječ je post. Post, kako bismo osjetili glad, kako bismo shvatili da nismo dovoljni sami sebi i da se ne možemo hraniti vlastitim egoizmom. Ali pazite! Post ne smije biti zatvoreni krug: ako govorim ne, to je zato da bih rekao i pokoji da, koji će otvoriti moje srce, uvesti me u nove odnose i uputiti na obećane puteve. Manje televizije kako bih se više igrao sa sinom ili posjetio staricu na gornjem katu. Manje cigareta kako bih se prošetao po šumi sa suprugom. Manje računala kako bih pomogao roditeljima u kućanskim poslovima. Manje realityja kako bih slušao djeda. Manje kolača i zadovoljavanja vlastitih hirova kako bi se pomoglo siromašnima. Manje nepotrebnih troškova kako bi se sudjelovalo u nekoj akciji solidarnosti.
Druga riječ je molitva. Moliti kako bi se pronašao dnevni prostor pustinje i shvatilo da potpuno pripadamo Bogu. Ugasiti mobitel, pozvati Duha Svetoga i otvoriti Bibliju kako bi se pokušalo pročitati evanđelje od početka do kraja ili uživalo u ljepoti psalama. Važno je ne žuriti, čitati polako i dopustiti riječima da dopru do srca.
Treća riječ je milosrđe. Milosrđe da bismo shvatili kako vjera treba mijenjati i naše ruke. Milosrđe ne znači dati ono što nam je višak ili što nam više ne treba, nego paziti na potrebe drugih. Može se otpratiti susjeda do dućana, telefonirati teti koja se uvijek osjeća osamljenom, volontirati, napisati pismo nekomu tko proživljava teško životno razdoblje, upoznati se s aktivnostima Caritasa, odvesti na svetu misu susjedova sina.
Hrabro, dragi prijatelji! Nije teško, trebamo samo dopustiti Duhu Svetome da nas vodi...
