Opće bratstvo ljudskoga roda. Braća po duhu
Don Ivan Bodrožić - Split
Braća po duhu
U prvom razdoblju kršćanstva Crkva je nastojala oblikovati jednu novu zajednicu koje bi unutarnjom snagom nadišla sve podjele među ljudima koje su postojale na mnogim razinama ljudskog življenja. Kršćanska vjera je stvarala jednu novu platformu koja je nadilazila imperijalističke pokušaje velikih i moćnih carstava da ujedine čovječanstvo na istom političkom nazivniku moći. Nikada u tome nisu uspijevali, jer je njihova konačna namjera bila da sebi podvrgnu čovječanstvo, a ne da ga ujedine poradi većega dobra i dobrobiti. Jednako vrijedi i za sve druge ljudske pokušaje da se ljudski rod ujedini na ljudskoj platformi, te su sve završavale u neuspjehu, jer nisu imale ispravan temelj i podlogu na kojoj ujediniti ljudski rod.
Bog kao zajednički temelj
Kršćani su razumjeli da je za jedinstvo ljudskoga roda potrebna zajednička platforma, ali dovoljno univerzalna, široka i čvrsta, u protivnom ne bi mogla izdržati potrebne kušnje. Takva platforma nije mogla biti ljudska, već je mogla jedino božanska. Doista, sve što su kršćani činili, činili su iz božanskih uvjerenja i po Božjem nadahnuću. Sve što su bili, bili su polazeći od svijesti koju su baštinili iz Boga. Zanimljivo svjedočanstvo glede moguće zajedničke platforme ljudskoga roda ostavio je Aristid, apologet s početka 2. stoljeća. Pišući svoju Apologiju caru Hadrijanu, kratko ga uvodi u otajstvo kršćanske vjere u Boga stvoritelja svega stvorenja, a nakon toga prelazi govoriti o ljudskome rodu i ljudskom stavu pred Bogom i prema Bogu.
Polazeći od ovog pristupa, on uočava da se ljude može razvrstavati s obzirom na njihov stav prema Bogu. Kršćanstvo je nametnulo jednu novu podjelu ljudi, s obzirom na već postojeće podjele. A ova podjela nije u biti bila podjela, već je bila poziv na ispravan stav prema Bogu, to jest poziv da svi svjesni i zdravorazumski ljudi stanu na jedinu zajedničku platformu koja može ujediniti sve ljude u novi ljudski rod.
Prema podjeli koja je nastala zahvaljujući činjenici da u društvu postoje kršćani, Aristid pokazuje da se ljudi dijele u tri vrste ili tri roda: mnogobošci, Židovi i kršćani. Razni narodi se klanjaju mnoštvu nepostojećih bogova, te tako padaju u zabludu i propast. Stoga smatra da ne treba zvati bogovima one koji su vidljivi, a ne vide, već častiti onoga koji je nevidljiv a sve vidi i tvorac je svih stvari. Židovi pak imaju neke spoznaje o pravome Bogu, ali su i sami pokazali nezahvalnost i neuviđavnost, ubijali proroke i pravednike, padali u idolopoklonstva, te naposljetku odbacili i samoga Sina Božjega.
O kršćanima kao trećoj vrsti ljudi Aristid govori da su nastali od Gospodina Isusa, te su njemu i njegovim apostolima povjerovali mnogi, jer oni okupljaju novo čovječanstvo ne na ljudskim uvjerenjima, već u istini Božjoj i u spoznaji koja dolazi od njega. Zato će bez straha i dvojbe reći: “Velike su i čudesne stvari koje kršćani rekoše i učiniše. Ne izgovaraju ljudske riječi, nego Božje. Drugi se narodi varaju i uvlače u zabludu druge; doista hode kao u mraku i sudaraju se kao pijanci.“ (Apolog. 16) Upravo ova božanska stvarnost može biti stvarnost koja ujedinjuje sve ljude, jer ljude može ujediniti jedino Bog u svojoj istini, dok bi sve drugo bio nevješti ljudski pokušaj da na nekoj interesnoj osnovi združi sve ljude, no to u konačnici ne bi bila ispravna osnova ni dobar temelj za čvrsto zajedništvo ljudskoga roda.
Združeni u Kristu
Istinski temelj ljudskoga roda može biti samo božanski, a njega je Bog ponudio u svome Sinu koji je ljudi poučio novom načinu života kojim su oni združeni, premda u isto vrijeme i odijeljeni od drugih koji ne priznaju Krista i zakon života koji žive kršćani. O vrijednostima na kojima počiva kršćansko bratstvo ovako piše Aristid: “Oni su oni koji su iznad svih naroda zemlje pronašli istinu. Priznaju doista Boga stvoritelja i tvorca svih stvari u jedinorođenom Sinu i u Duhu Svetom i ne časte nijednoga boga izvan ovih. U srce su urezali zakone tog istog Gospodina Isusa Krista e čuvaju ih nadajući se uskrsnuću mrtvih i životu u budućem vremenu. Ne čine preljuba ni bludništva, ne svjedoče lažno, ne žude za tuđim dobrima, poštuju oca i majku i ljube bližnjega, sude po pravednosti. Što ne žele da se dogodi njima, ne čine ni oni drugima, potiču one koji se ponašaju neispravno i uzimaju ih za prijatelje, čine dobro neprijateljima, krotki su i ljubazni. Ustežu se od bilo kojeg nezakonitog sjedinjenja i uzdržavaju se od bilo kakve nečistoće. Ne preziru udovicu, ne žaloste sirotu. Onaj tko posjeduje proviđa onome koji nema ne izazivajući zavist. Ako vide stranca vode ga u kuću i raduju se s njim kao s bratom. Ne zovu se braća po tijelu, nego po duhu. Spremni su dati život za Krista. Čuvaju doista s odlučnošću njegove odredbe, živeći u svetosti i pravednosti, kako ih je Gospodin Bog poučio, zahvaljujući mu u svakom trenutku, za svako jelo, piće i za sva ostala dobra. Doista ovo je put istine koja će odvesti one koji njime hode u vječno kraljevstvo u budućem životu koje je obećao Krist. I da ti znaš, care, da ne govorim ove stvari iz vlastite pobude. Nakon što pogledaš Pisma kršćana, otkrit ćeš da ništa ne govorim izvan istine.” (Apolog. 15,3-9)
Aristid dakle potvrđuje da su kršćani braća, ne po tijelu već po duhu, ali snagom Kristove ljubavi ljube svakog čovjeka, pa i stranca, kao brata želeći mu navijestiti vjeru u Boga i posvjedočiti snagu ljubavi koju su primili. Tako su kršćani kao braća tvorili treću vrstu ljudi, oblikovanu darom Kristovim i milošću Duha Svetoga. Jer samo Božji Duh može ljude oblikovati da budu braća. Kad ih on dotakne onda mogu biti iz bilo kojeg naroda po tijelu, ali ako su tim Duhom združeni, oni su istinski braća. Taj Duh ih uvodu u otajstva božanskog života, a nije tek neki duh tehničkog suživota ili interesnog zajedništva. Združeni u istini i pravdi i ljubavi, tom istom snagom privlače sebi i sve ostale, te ih združuju s Bogom, to jest pozivaju ih u zajedništvo s njime po pripadnosti ovom novom čovječanstvu koje je oblikovano u istinsko bratstvo Duhom Božjim. Time su ostavili svjedočanstvo da ljudi mogu biti braća isključivo po Duhu i duhovnim vrijednostima, po božanskim stavovima i ljubavi, u protivnom njihovo bratstvo je krhko i lomljivo. Samo ako imaju isti pristup Bogu i isti stav glede njegova nauka, mogu istinski biti braća na vrlo čvrstoj i temeljitoj osnovi koju jamči Božja čvrstoća. Ukoliko bi u njih bio drukčiji pristup Bogu, to bi samo bio pokazatelj da im duše nisu usklađene i tako važnoj stvari, te bi onda vrlo brzo došlo do pucanja njihova bratstva. Za Aristida je stoga Crkva bila novo čovječanstvo okupljeno u novo bratstvo koje je sam Bog okupio da spasenjem obdari ljudski rod.