Kardinal Robert Sarah: Za vječnost. Razmatranja o liku svećenika
Marito Mihovil Letica
ʺDoista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije ′kralj pravednosti′, a zatim i kralj šalemski, to jest ′kralj mira′; on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja – sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.ʺ (Heb 7,1-3)
Čuli smo početak 7. poglavlja ʺPoslanice Hebrejimaʺ. Kralj-svećenik Melkisedek jest proročki pralik Isusa Krista. Treba reći da je o Melkisedeku riječ već u ʺKnjizi Postankaʺ, u 14. poglavlju, gdje čitamo: ʺA Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjegaʺ (Post 14,18). Spomenut je i u ʺPsalmimaʺ, gdje u 110-ome psalmist pjeva: ʺZakleo se Jahve i neće se pokajati: / ′Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!′ʺ (Ps 110,4).
Citiranih svetopisamskih riječi ʺdovijeka ti si svećenikʺ i ʺon, kojemu dani nemaju početka ni život krajaʺ prisjetih se ugledavši naslov knjige ʺZa vječnostʺ s podnaslovom ʺRazmatranja o liku svećenikaʺ. Autor je kardinal Robert Sarah, rodom iz Gvineje, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Nakladnik hrvatskoga izdanja jest Kršćanska sadašnjost, a knjiga je objelodanjena 2022. godine.
Na ovitku knjige, koju je kardinal Sarah posvetio ʺsvim sjemeništarcima cijeloga svijetaʺ, čitamo upozorenja i poticaje na ispravno djelovanje u dostojanstvu svećeničkoga poziva u posvećenosti Bogu i čovjeku:
ʺIstini moramo pogledati u oči: čini se da je svećeništvo poljuljano. Neki svećenici izgledaju kao mornari čiji je brod žestoko pogodio uragan. Vrte se i posrću. Kako nakon čitanja nekih izvješća o zlostavljanjima djece ne postaviti pitanja? Kako ne posumnjati? U funkciji nečega najgorega našlo se svećeništvo: njegov položaj, njegovo poslanje, njegov ugled. Instrumentalizirano je da se prikrije, čak opravda profanacija dječje nevinosti. Gdjegdje je iskorišten i biskupski autoritet da se izopači, čak razori velikodušnost onih koji su se htjeli posvetiti Bogu. U srca svećenika, biskupa i kardinala uvukla se težnja slavi svijeta, moći, častima, zemaljskim užitcima i novcu. Kako podnijeti te činjenice, a da ne protrnemo, ne proplačemo, da sami sebe ne optužimo? Ne možemo se praviti da sve to skupa nije bilo ništa.ʺ
To, uz ostalo, piše na ovitku ove knjige. Prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata poziva da se zlu pogleda u lice i otkloni se od svakoga zla. Kardinal Sarah govori o svećeničkome pozivu polazeći od meditacija čije su nadahnuće i izvor tekstovi Aurelija Augustina, Ivana Zlatoustoga, Grgura Velikoga, Bernarda iz Clairvauxa, Katarine Sijenske, Johna Henryja Newmana, Pija XII., Georgesa Bernanosa (autora knjige ʺDnevnik seoskog župnikaʺ), zatim kardinala Jean-Mariea Lustigera, papâ Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje.
U knjizi je obuhvatno i višeaspektno prikazan duhovni portret svećenika, što svakom tko je izabrao svećeništvo za životni poziv može pomoći u otkrivanju pravoga identiteta, autentičnoga poslanja i istinske veze s Kristom. Zbog svega rečenoga ova knjiga zavrjeđuje svesrdno odobravanje i preporuku, a kardinal Robert Sarah zdušno izrečenu pohvalu.
