Druga nedjelja kroz godinu (godina A)
Vlč. Robert Erk
Izlazeći iz božićnog otajstva, a ulazeći u novo liturgijsko razdoblje, Crkva po Božjoj riječi pred nas stavlja važan zadatak. Otkrivati vlastiti identitet koji svoje korijene ima u Sinu Božjem, Isusu Kristu.
Sveti apostol Pavao, pišući crkvenoj zajednici u Korintu veli slijedeće: Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojem mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. Sveti apostol, kako slušamo, članove Crkve naziva svetima. To se, dakako, ne odnosi samo na članove prve Crkve, nego na članove svih vremena. Odakle proizlazi naša svetost? Je li ona samo plod zasluga i dobrih djela ili pak proizlazi iz nečeg puno vjerodostojnijeg? Zasigurno, svetost je isključivo Božje djelo i ona se ostvaruje jedino u najtješnjoj povezanosti s Isusom Kristom. Zato je važno shvatiti, na početku ovog liturgijskog vremena kroz godinu, kada se vraćamo nekom ustaljenom ritmu, da je zadatak svakog vjernika, člana Crkve, živjeti svetost odnosno u njoj pronalaziti vlastiti identitet. Ona nije rezervirana samo za pojedince, za nekakvu skupinu odabranih, već za svakoga.
Svakodnevno smo pozvani dozivati si u pamet Božji poziv na rast u svetosti, na razotkrivanje onog što nam je dano po krštenju. To zasigurno ne bismo mogli ukoliko samu svetost u sebi ne bismo imali kao dar Božji, kao njegovo prisustvo u nama u Duhu Svetom. Za uspješno ostvarivanje te najvažnije svrhe naše vjere, potrebna nam je prije svega euharistijska zajednica, s kojom ćemo zajedno susretati i upoznavati živoga Boga i po kojoj će sam Gospodin u nama osnaživati svetost koja nam se besplatno daruje. A naš je zadatak upravu tu i takvu svetost dijeliti s drugima, u svakodnevici. I kada svećenik na kraju slavlja svake euharistije kaže: idite u miru, upravo nam daje taj zadatak. Idi i navještaj ono što si okusio u Božjem prisustvu. Na tom tragu, jedan od velikih svetaca naše Crkve, Karlo Boromejski ovako veli: Propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš ismijali tvoje riječi i vrtjeli glavom. Ove riječi, snažan su nam poticaj da ozbiljno prihvatimo naše poslanje u svijetu kako bi Kraljevstvo Božje uistinu raslo i zaživjelo u srcima ljudi.
Stoga nam je ponajprije moliti za dar vjere kako bismo srcem vidjeli ovu stvarnost koja nam je oku sakrivena. I onda iz te stvarnosti prikupljali blago kojem se kradljivac ne približava niti ga crv rastače.
Na sve vas zazivam blagoslov riječima svetoga Pavla koje smo danas slušali: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
