Došašće i Božić te kristocentrično vrijeme i svemir

Marito Mihovil Letica - Zagreb

ʺLjubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest Ljubav. / To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlostiʺ (Rim 13,10-12).

Čuli smo ulomak iz 13. poglavlja ʺPoslanice Rimljanimaʺ svetoga Pavla apostola. Danas je četvrta i posljednja nedjelja došašća. Četiri nedjelje razdoblja došašća stoje u okrilju liturgijske godine kao osobiti svjetionici, kao svjetla, luči uz put prema Božiću. Podsjetimo se da četiri nedjelje došašća zapravo simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je, prema Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do rođenja Kristova – dvaju Božjih djela u povijesti spasenja. Pri tome valja napomenuti da povijest spasenja nije neka paralelna povijest koja teče uz povijest kojom se bave povjesničari, niti teče iznad nje kao svojevrsna nad-povijest – nego je povijest zapravo povijest spasenja.

Kristovo rođenje razdijelilo je povijest na dio prije Njega i dio poslije Njega: povjesničari govore o godinama ʺprije Kristaʺ i ʺnakon Kristaʺ ili ʺposlije Kristaʺ. Premda nekršćanske religije imaju svoje kalendare i brojanje godina, službeni kalendar, građanski, prema kojemu se ravna cijeli svijet, jest zapravo naš kršćanski kalendar, gregorijanski. No i julijanskomu je, razumije se, također Krist u središtu. To je kalendar prema kojemu se i danas ravnaju neke istočne Crkve, naša braća u Kristu.

Bilo je u povijesti pokušaja da se ukine brojanje godina s Kristom u ishodištu i središtu. Mnogima je smetao, a i danas smeta, takav kristocentrični kalendar. Tako su francuski revolucionari nakon Građanske revolucije htjeli da povijest počinje s njima, s 22. rujna 1792. kao prvim danom novoga kalendara i nove povijesti. No to je bilo kratkoga vijeka.

A kada se i danas kod označavanja godina izbjegava reći ʺprije Kristaʺ i ʺnakon Kristaʺ, nego se umjesto toga kaže ʺprije nove ereʺ i ʺposlije nove ereʺ, time se zapravo neizravno potvrđuje Krist. Jer na pitanje kada počinje nova era, odgovor može biti samo jedan: godine nove ere broje se od Kristova rođenja. Ni komunisti se nisu uzmogli ukloniti kristocentričnomu kalendaru, kao što to nije moguće ni sada u vrijeme borbenoga sekularizma sa sve izraženijim ne samo ateizmom nego i antiteizmom.

Za nas kršćane Isus Krist je Kralj Vjekova i Gospodar Svemira, Svevladar, Pantokrator – svemir je kristocentričan i, recimo to tako, kristousmjeren, jer sve smjera prema Kristu kao konačnomu cilju i ispunjenju. U hodu kroz godinu dohodi vrijeme kada se na osobit način kalendarski približavamo središtu vremena i vječnosti, spasiteljskomu i otkupiteljskomu događaju Kristova rođenja. Vrijeme Božića i Nove godine upravo je to osobito vrijeme.

Hrvatskoj riječi ʺdošašćeʺ istoznačna je ʺadventʺ, što je posuđenica iz latinskoga ʺadventusʺ, u značenju ′dolazak′. Riječ se od 5. ili 6. stoljeća u kršćanstvu rabi u značenju ′vrijeme priprave za dolazak Kristov′.

Osvijetljeni adventskim svjetlom, nastavimo se dostojno i ispunjeni nadom približavati Kristovu rođenju, Božiću koji nam dolazi…