Trideset i treća nedjelja kroz liturgijsku godinu (C)

Vlč. Bruno Diklić

Počevši od Spomendana svih vjernih mrtvih, preko ovih posljednjih nedjelja liturgijske godine te potom kroz došašće, Crkva nas poziva da intenzivnije razmatramo posljednje stvari: smrt, raj, pakao, čistilište, život vječni, uskrsnuće tijela, sveopći sud i Kristov ponovni dolazak.

Sveto pismo na više mjesta govori o Kristovom drugom dolasku u slavi i sili koji će se dogoditi na koncu vremena i povijesti. Naime, čitava je stvarnost, a to znači i mi ljudi, stvorena u Kristu i po Kristu, ali i za Krista! (usp. Kol 1, 16) To znači da je Krist konačni i potpuni smisao našega života i svega stvorenoga! Na njegovu smo sliku stvoreni, po njegovom utjelovljenju, muci, smrti, uskrsnuću i uzašašću na nebo otkupljeni te ćemo na koncu vremena i povijesti upravo po njemu biti i spašeni! Ono što je započelo stvaranjem bit će konačno i potpuno dovršeno o Kristovom ponovnom dolasku na svršetku svijeta. Tada će biti obnovljeno apsolutno sve. Bit će to »novo nebo i nova zemlja« bez zla i grijeha »gdje pravednost prebiva«. (2 Pt 3, 13b)

»Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?«, pitaju učenici Isusa u današnjem evanđeoskom ulomku kako ga je zapisao sv. Luka. Ovo pitanje učenici postavljaju zbog sebe i radi sebe. Čini se da učenici gledaju svoje interese: žele znati kada će doći kraj svijeta kako bi mogli biti spremni. No Isusu uopće nije važno pitanje kada će se to dogoditi: taj je čas poznat samo Ocu Nebeskom. Isusu je daleko važnije da njegovi učenici budu u svakom trenutku spremni na taj dolazak. Pri tome im izričito i sasvim jasno navodi da će ih, ukoliko istinski žele biti njegovi učenici, zadesiti nevolje pa čak i smrt! Što bi, dakle, drugo trebali očekivati vjerni Isusovi učenici od onoga što je prošao njihov Učitelj? Ništa drugo doli ono što je proživio i on.

Ipak, svi ti događaji ne označavaju sami po sebi kraj povijesti. Taj se kraj ne može prognozirati niti izračunati. Za Isusa je ključno hoće li zateći svoje učenike spremne kada ponovno dođe. Bilo bi daleko lakše znati čas njegova dolaska. Ali samo onaj koji ustraje u svemu ovome bit će spašen. Samo onaj koji ne misli odustati od Krista, unatoč nevoljama, bit će spašen. Tako je »lako biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti kroz sav život. Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.« (sv. Ivan Pavao II.) Tek se po dosljednosti, upornosti i postojanosti postiže »duboka i trajna sreća« (Zborna molitva). Onaj učenik koji bude postojano živio i u nadi iščekivao Kristov slavni dolazak, nema razloga tjeskobno se brinuti.

Nitko od nas ne poznaje trenutak svoje smrti kao niti trenutak sveopćeg suda i Kristovog ponovnog dolaska. To ne ovisi o nama. Ali o nama ovisi hoćemo li biti pripravni za taj susret. »Onaj koji te je stvorio bez tvoje volje, neće te spasiti bez tvoje volje.« (sv. Augustin) Ojačajmo stoga danas ponovno u sebi vjeru u Boga »koji će opet doći u slavi suditi žive i mrtve« i čijem »kraljevstvu neće biti kraja«. Ojačajmo u sebi vjeru koju ispovijedamo u svakoj svetoj misi nakon pretvorbe: »Gospodine, tvoj slavni dolazak iščekujemo!«. Amen!