Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Mnoštvo hodočasnika 4. rujna u Ludbregu je sudjelovalo na euharistijskom slavlju ludbreške Svete nedjelje koje je u Zavjetnoj kapeli Predragocjene Krvi Kristove na otvorenom u zajedništvu s biskupima Zagrebačke metropolije i desecima svećenika predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. „Moramo se trgnuti iz mraka i pogledati prema svjetlu i ne dopustiti sebi da potonemo u blato mraka i beznađa. Oduprijeti se tome da odustanemo, da dignemo ruke. Oduprijeti se tome da nam agresivno nameću svoju ideologiju pod takozvanom političkom korektnosti, koja onda poprima upravo bizarne razmjere i postaje svoja suprotnost. Oduprijeti se da zagovaramo kulturu smrti umjesto kulture života u što nas neki neprestano guraju“, poručio je pred početak mise potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner. „Ne znam koliko pojedine bolesti mogu biti asimptomatske, ali je sigurno da ne postoji asimptomatsko kršćanstvo, koje ne bi ostavljalo vidljive tragove, povezanosti i prepoznatljivosti“, rekao je u homiliji biskup Šaško, dodavši kako se površnim gledanjem hrvatskoga društva i države lako susreće promicanje nekog kršćanstva bez simptoma. „Onoga kršćanstva o kojemu se govori, čak ga se i riječima ističe, ali koje ne ostavlja kršćanske tragove. Primjera ima dovoljno u svakom području života. Počevši od Hrvatskoga sabora i donošenja zakona. Odnosa prema otajstvu života od začeća i prema poimanju obitelji, preko odgoja i obrazovanja do gospodarstva i brige za hrvatsku kulturu. Kažemo da danas slavimo Svetu nedjelju. Uz nužno pitanje svima – počevši od nas kršćana – koliko nam je ona sveta? Izgradnja ove zavjetne kapele i njezina povezanost s Hrvatskim saborom rođena je očito iz želje da se vide simptomi kršćanstva“, naglasio je mons. Šaško te u nastavku pohvalio kršćane u pojedinim zvanjima i zanimanjima koji postupaju kršćanski, simptomatski. Osvrnuo se i na teškoće koje živimo u sadašnjosti, pred govorom o teškim vremenima, podsjećajući na poznatu misao sv. Augustina: „Ljudi kažu vremena su zla, teška su vremena. Nastojmo živjeti dobro i vremena će biti dobra. Mi smo vremena. Kakvi smo mi, takva su vremena“.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua je 3. rujna predvodio misu i blagoslovio samostan Presvetog Srca Isusova klauzurnih karmelićanki u Gospiću.
Na misi su u prvim redovima bile karmelićanke koje će živjeti u novosagrađenom samostanu. Stigle su karmelićanke iz drugih samostana, rodbina, poznanici, svećenici, redovnice i redovnici raznih redova te domaći puk. Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić zahvalio je dobročiniteljima i svima koji su došli na proslavu blagoslova novog samostana sestara koje žive zatvoreni stil života, posvećen prvenstveno molitvi i žrtvi za Crkvu, za narod, za obitelji, napose za one koji trpe i pate. „Drage sestre! Iskazujemo vam dobrodošlicu i zahvalnost što ste htjele doći u ovaj dio naše domovine čija je povijest obilježena velikim patnjama i stradanjima. Ovaj narod s pravom od vas očekuje da im svojim molitvama budete potpora, ohrabrenje, utjeha, da budete u tom smislu duhovni gromobran za ovaj naš grad i cijelu našu biskupiju“, poručio je u homiliji gospićko-senjski biskup, a prenijela IKA.
Obraćajujći se ocima biskupima, braći i sestrama te sestrama karmelićankama, nadbiskup Lingua je naglasio: Velika mi je radost što mogu sudjelovati na svečanom otvorenju ovog samostana koji je želio i o kojemu je, po svetom nadahnuću, sanjao preuzvišeni otac biskup, monsinjor Križić. Bit će poput pluća koja će ubrizgavati kisik u krv koja kola arterijama Biskupije i tako pročišćavati svaku pastoralnu djelatnost, oslobađajući je od ljudskog suviška koji se neizbježno nakuplja čak i u našim najboljim projektima, podsjećajući nas da „Bog sam dostaje“ i da sve moramo činiti samo za Njega. Lijepo je što se ova kuća otvara dok je sveopća Crkva pozvana obnoviti se kroz „sinodalni hod“. Papa nas sve, laike i redovnike, mlade i stare, muškarce i žene, biskupe i vjernike, poziva da „zajedno hodamo“ prema svetosti, svatko u svome životnom pozivu.
Kod Husine jame na predjelu Vaganj na Kamešnici 3. rujna obilježena je 23. obljetnica organizirane komemoracije za sve nevine žrtve komunističkog režima koje su ubijene i bačene u jamu tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. U propovijedi misnog slavlja gvardijan i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske fra Marinko Vukman je upitao: „Čujete li braćo i sestre, krikove i jauke koji već sedamdesetak godina odzvanjaju u dubini ove jame i u našim dušama i diljem Lijepe naše. Miješaju se s našom molitvom, odzvanjaju u našoj svijesti i kao da nam žele poručiti: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Moliti, iskazati počast, upaliti svijeće, ukrasiti mjesta kršćanskim i hrvatskim znakovljem i sjećati se naših nevino stradalih i ubijenih bez suda i obrane, najmanje je što možemo učiniti za njih.
Prigodom 31. godišnjice ubojstva 24-ero civila iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 3. rujna misu zadušnicu u crkvi Sv. Terezije u Mikleušu, nedaleko mjesta njihovih stradanja. U homiliji biskup je rekao da kako godine odmiču tako i neki događaji iz prošlosti blijede. Ustvrdio je da neki ljudi smatraju kako je dobro teške događaje iz prošlosti što prije zaboraviti, drugi pak ih se spominju s osjećajima mržnje i osvete. No, rekao je, mi smo se okupili u mikleuškoj crkvi da bismo se spomenuli tužnog događaja pogledom vjere, u svjetlu Božje riječi i da po slavlju Isusove žrtve ljubavi na oltaru uđemo u Božji svijet, u njegov dinamizam života.
