Komentar Marita Mihovila Letice na diktaturu tolerancije i plakat koji vrijeđa osjećaje kršćanskih vjernika

Marito Mihovil Letica

Voltaire – koji je pozivao na toleranciju – istodobno bijaše netolerantan ne samo prema Katoličkoj Crkvi nego i drugim kršćanskim crkvama (protestantskim i pravoslavnim). Videći u židovstvu izvor kršćanstva, osudio je starozavjetno židovstvo kao, citiram, ʺnajveći, najgori i najodvratniji oblik fanatizmaʺ.

Vrativši se tri stoljeća u prošlost, u doba prosvjetiteljstva, naišli smo u Voltairea na riječi ʺodvratnostʺ, ʺfanatizamʺ i ʺtolerancijaʺ. Neke od njih se na posebno nedostojan način ukazaše ovoga rujna na zagrebačkim ulicama i trgovima, u sklopu manifestacije ʺZagreb Design Weekʺ. Tom je prigodom bila predstavljena međunarodna izložba plakata ʺStudenti za tolerancijuʺ, postavljena pod pokroviteljstvom Grada Zagreba te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Građani su na jednome od plakata mogli vidjeti kršćansku obitelj u zajedništvu za stolom, u vrijeme blagovanja, a poviše njih, na zidu blagovaonice, dominira križ. Na vrhu plakata veliki je natpis na engleskome jeziku: ʺDisgusting, but I tolerate itʺ (ʺOdvratno, ali ja to toleriramʺ).

Na tu protukršćansku i protucivilizacijsku poruku – koja vrijeđa ne samo kršćane nego i druge vjernike i sve kulturne ljude – pobunili su se mnogobrojni građani, reagiralo je i nekoliko političara desnoga i konzervativnog usmjerenja, a zasluge za uklanjanje dotičnoga skandaloznog plakata uvelike idu portalu ʺNarod.hrʺ, koji je člancima i objavama reagirao oštro i primjereno. Ministarstvo kulture ogradilo se od plakata, a Grad Zagreb izbjegao je jasno se očitovati.

Živimo u – možemo nažalost slobodno reći – društvu koje klizi prema poslijekršćanskom, gdje se kršćane nesmiljeno napada, a štite se takozvane ʺranjive skupineʺ, kao da i kršćani ne mogu nečim biti ranjeni i povrijeđeni.

No iz teksta na plakatu izišla je na vidjelo i jedna pozitivna stvar. Naime, autori su u skučenosti svojega proklamirano širokog i progresivnog uma upali u tipičnu retorziju, gdje neizravno niječu ono što izričito zahtijevaju. Jer pokazuju da se tolerirati može samo nešto loše i nepoželjno, a ne dobro i poželjno. Tu nam umnogome pomaže etimologija, za koju Ciceron reče da je ònō pri čemu se ʺdokaz izvodi (izmamljuje) iz moći samog imenaʺ. Tolerancija dolazi od latinskoga ʺtolerareʺ u značenju ′podnositi′, ′trpjeti′. U strojarstvu je tolerancija (ili ʺtolerancaʺ) dopuštena pogreška ili prihvatljivo odstupanje od nazivne (nominalne) izmjere nekoga strojnog dijela.

Pobornici tolerancije trebali bi znati da se trpjeti i podnositi može samo nekoga nepoželjnog ili nešto nepoželjno. I stoga tolerancija ne može biti nekakav zahtjev i ideal.

Mi kršćani pozvani smo na bratsko prihvaćanje svih naroda i društvenih skupina, kao što reče sveti Pavao u ʺPoslanici Galaćanimaʺ: ʺNema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!ʺ (Gal 3,28). Tu su isključeni svaki šovinizam, rasizam, klasni antagonizam i seksizam. K tome trebamo bratski prihvaćati i ateiste i pripadnike drugih religija.

Ali ne samo da ne trebamo nego i ne smijemo prema svemu i svima biti tolerantni. Primjer nam je Isus jer on se mnogo puta pokazao vrlo netolerantnim prema nekim pojavama i zastranjenjima: primjerice, netolerantan bijaše kada je trgovcima u hramu isprevrtao stolove.

To ne znači da mi, sljedbenici Kristovi, trebamo nekomu prevrtati stolove – ali trebamo pokazati netoleranciju prema onima koji odvratnim ocjenjuju stol za kojim je kršćanska obitelj skupljena ispod znaka križa.