Traži

Dvadeseta nedjelja kroz godinu (Liturgijska godina C). Razmišljanje fra Darka Teperta

Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. (Lk 12, 51)

fra Darko Tepert

Prošle nedjelje Isus je svojim učenicima govorio kako moraju biti budni. U nastavku toga govora, a koji slušamo ove nedjelje, govori im zašto moraju bdjeti. Kaže im: »Oganj dođoh baciti na zemlju«, i: »Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje« (Lk 12,49.51). Neočekivane su ove riječi iz Isusovih usta. On je, osobito u Lukinu evanđelju, glas milosrđa i pomirenja. Već na početku puta prema Jeruzalemu, na kojem poučava svoje učenike kako trebaju ići putom kao Crkva, on im kaže: »U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš« (10,5-6). Učenici tako nasljeduju svoga Učitelja koji donosi mir.

Kako sada može reći da nije donio mir nego razdjeljenje? Riječ je o dvije različite stvari. U slučaju poslanja učenika riječ o tome kakvo treba biti djelovanje onih koji su Kristovi. Nije tu riječ o apostolima, nego o sedamdesetdvojici poslanih učenika koji predstavljaju sve kršćane. Kršćanin svuda mora donositi mir. Kao kad je Isus htio proći kroz samarijsko selo u kojem ga nisu primili te nije dopustio dvojici svojih učenika da pozovu oganj s neba da uništi to selo (9,51-56). Krist i svatko tko je Kristov u svim situacijama donosi mir. To je ono što mi možemo učiniti za mir svijeta.

U čemu je onda razdjeljenje? Ono nije plod kršćanskoga djelovanja, nego negativna reakcija svijeta. U tom smislu Isus donosi na zemlju razdjeljenje. Tko ne prihvati njegovu poruku mira, ostaje u stanju nemira i razdjeljenja. Takva situacija može imati posljedice i na život kršćanina. Može mu donijeti u život jednu vrst nemira, žalost, životne teškoće, pa i muku i smrt.

Ovim govorom Isus upozorava svoje učenike na ono što ih može snaći. Uostalom, i sam Isus uzlazi prema Jeruzalemu znajući što će ondje s njime biti. Ondje će se očitovati razdjeljenje na njemu samome. On koji je bez grijeha, on koji je Sin Božji, on koji je nevini jaganjac, on će biti izrugan, suđen, ponižen, mučen i ubijen. Na njemu se do kraja očitovalo ovo razdjeljenje. Ipak, on ne pridonosi razdjeljenju, nego s križa kaže: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« (23,34). I usred razdjeljenja, i kao žrtva razdjeljenja, Isus vrši službu pomirenja.

Eto koja je služba kršćanina u ovome svijetu. Ako drugi ne razumiju moju vjeru, ako me zbog moje vjere ismijavaju, ako čak izravno djeluju protiv svega što je božansko, moja prva i glavna reakcija smije biti samo: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« Nijednom svojom reakcijom ne smijem pridonositi razdjeljenju. Razdjeljenje je reakcija svijeta, a ne plod moga djelovanja. Može to biti dobro pitanje i za ispit savjesti. Pridonosim li pomirenju u svojoj okolini, u svojoj obitelji, među prijateljima, na poslu, u bilo kojim životnim okolnostima? Ili pak donosim razdor?

Primjećujem li kod sebe plodove razdjeljenja, potrebno mi je obraćenje. Trebam se tada sjetiti da se, kako to kaže drugo čitanje, još nisam do krvi odupro u borbi protiv grijeha (Heb 12,4). Moja duhovna borba nije protiv grijeha u drugima, nego najprije protiv vlastitoga grijeha. Kad pobijedim grijeh u sebi, već sam pomogao i drugima da budu bolji. Kad počnem unositi mir, već sam pridonio pobjedi nad razdjeljenjem. Taj mir je sigurnost da sam Kristov i da činim djela Kristova.

Ovdje možete poslušati zvučni zapis razmišljanja
13 kolovoza 2022, 13:38