Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Danas je objavljeno pismo velikog nadbiskupa kijevsko-haličkog, otca i poglavara Ukrajinske grkokatoličke Crkve Sviatoslava Ševčuka upućeno predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću. „Kako je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci naše stado ranjeno i pogođeno zločinima otvorenog rata i nakon njega, humanitarnom krizom, zahvalni smo na Vašoj molitvenoj potpori i materijalnoj pomoći. Kao pastiri napaćenog naroda i mnogih vjernika diljem svijeta koji imaju korijene u Ukrajini, duboko dijelimo ne samo tugu koju svaki Ukrajinac proživljava u ovom trenutku, nego i odlučnost da se odupremo i suprotstavimo zlu koje nas je snašlo. Zahvalni smo svijetu na solidarnosti i pomoći. Osobito smo zahvalni vjernicima koji i dalje podupiru Ukrajinu molitvama Svevišnjemu da On otvori oči onima koji su dopustili da im zlo zavlada srcima, kako bi se užasnuli nad svojim postupcima. Zahvalni smo župnicima i katoličkim vjernicima Hrvatske na iskazima solidarnosti i humanitarnom djelovanju, kako u potpori Ukrajini, tako i u primanju ukrajinskih državljana prognanih u ratu“, stoji uz ostalo u pismu velikog nadbiskupa kijevsko-haličkog nadbiskupu Puljiću.
U srijedu 27. srpnja misu u župnoj crkvi Rođenja BDM u Boričevcu, mjestu stradanja Hrvata u II. svjetskom ratu, posebno onih iz roda Ivezića, predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. U homiliji istaknuo je da su mjesta stradanja ljudi, posebno civila, kasnije redovito postajala mjesta hodočašća jer nevine žrtve i nakon ubojstva ostaju žive. „Te žrtve žive u sjećanju i svijesti ljudi bez obzira na to što ubojice čine sve moguće da se spomen na njih potpuno zatre. Kroz razdoblje od skoro 50 godina žrtve župe Boričevac se nisu smjele niti spomenuti. Zločinci su sve preživjele žitelje i svjedoke zločina protjerali daleko od ovog mjesta, njihovu imovinu oduzeli, a njima zabranili svaku pomisao na povratak svojim ognjištima“. „Nedaleko od ovog mjesta se slave oni koji su počinili ove zločine. Ljudi politike danas će svagdje govoriti i ponavljati da svaki zločin jest zločin, gdje god se on dogodio i od koga god bio počinjen. No, mi jasno vidimo da to baš nije tako“. „Oni koji idu nedaleko od Boričevca slaviti „prvu pušku“, onu koja je pobila ove ljude, ne osjećaju potrebu da navrate i ovdje. Jame u koje su bačeni ovi nevini ljudi trebale su zaboravom sve prekriti. Ali to se ne može dogoditi“, riječi su biskupa Križića koje je prenijela IKA.
Na svečanosti otvorenja 26. srpnja, dubrovački biskup Roko Glasnović blagoslovio je Pelješki most, važan infrastrukturni projekt za jug Hrvatske, a time i za vjernike toga kraja. „Radujemo se ovom divnom zdanju“, kazao je mons. Glasnović te podsjetio na to da je najveći, najpoznatiji živući most bio sv. Kristofor koji je s jedne obale na drugu nosio ljude na svojim ramenima. „Ovaj most izgradila je vjera, nada i ljubav. Svagdje gdje god krenemo nailazimo na mostove kao na vječnu trajnu nezasićenu ljudsku želju da se poveže, pomiri sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama da ne bude dijeljenja, protivnosti ni rastanka“. „Mostovi nose, mostovi su korisni. Zato je izgrađen ovaj most koji spaja Lijepu Našu u jednu cjelinu. Dok ovdje molimo Gospodina da blagoslovi sve nas, sve one koji su se trudili i ugradili sebe, u prvom redu naše pretke i branitelje koji su nam osigurali slobodu, molimo Gospodina da ovo djelo bude dar sviju nas onima koji dolaze“, poručio je biskup Glasnović. Pelješki most čuvaju dva Stepinčeva anđela i domovinska krunica ugrađena u jedan od stupova mosta, što je zasluga inženjera Ivice Granića koji je za „Jutarnji list“ kazao: „Odgojen sam u duhu vjere i u svemu onome što živimo i radimo vidim Božji prst“.
Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je 26. srpnja na svetkovinu sv. Joakima i Ane euharistijsko slavlje u obnovljenoj kapeli sv. Ane u Župi sv. Jurja u Desiniću. Blagoslovom kapele dovršena je njezina obnova koju je prije 25 godina pokrenuo župnik Franjo Mezak. Kapela sv. Ane sa svojim zvonikom građenim na preslicu jedna je od rijetkih građevina romaničkog stila sjeverne Hrvatske koja se prvi put spominje 1590. godine. Biskup Šaško osvrnuo se na znakovitost smještaja kapele pokraj škole, upozorivši na činjenicu “da se nalazimo pod utjecajem one kulture koja pokazuje da joj je – u mnogočemu – važniji novac od ljudi; da prevladava idolatrija materijalnoga blagostanja, u kojemu stvari određuju koliku vrijednost ima život i ima li ju uopće. U takvim okolnostima život slabijih je obescijenjen, neprihvaćen i neželjen, nalik teretu koji drugi trebaju podnositi.” „Živimo u kulturi koja je pod snažnim utjecajem tehnike. I pritom usvajamo logiku da se više rijetko što popravlja. Gotovo sve se zamjenjuje novim: od dijelova raznih aparata i strojeva koje koristimo do odjeće i obuće. Taj pristup utječe i na našu duhovnost, na naša ponašanja i shvaćanja života“, kazao je biskup Šaško.
