Spomendan sv. Ignacija Lojolskoga
Marito Mihovil Letica
O osobitoj osobnosti svetoga Ignacija napisao je Antun Gustav Matoš 1913. ove rečenice:
ʺMi se bez sumnje ne bi danas divili nepromijenjenom lijepom katoličkom bogoslužju, papa bi bio običan rimski biskup, katoličanstvo bi svakako bilo promijenjeno po protestantskim kalupima, da se nije rodio jedan od najvećih organizatora i najsilnijih energija novije povijesti: Loyola!ʺ
K tome je Matoš citirao Ignacijev naputak: ʺRazvijaj sebe samim sobom, ne zbog naslade već zbog akcije.ʺ Čini se da je takva Ignacijeva obnoviteljska snaga prijeko potrebna i današnjoj Crkvi, suočenoj s brojnim i velikim izazovima.
Ignacije Lojolski rođen je 1491. u dvorcu Loyola kraj Azpeitije u baskijskoj pokrajini Guipúzcoa u Španjolskoj. Bio je najmlađi od trinaestero djece; na krštenju je dobio ime Iñigo, ali će kasnije, u čast svetoga Ignacija Antiohijskoga, uzeti ime Ignacije. Njegovi su mu roditelji, plemići, bili namijenili svećeničko zvanje – ali Iñigo je žudio za životom ispunjenim viteškim podvizima i avanturama te je 1517. stupio u vojnu službu. Na Duhove 1521., braneći tvrđavu Pamplonu od Francuza, teško je ranjen u koljeno topovskim hitcem.
Dok je bio u bolesničkoj postelji, dospjele su do njega dvije nabožne knjige, što će ga dovesti do snažnog obraćenja godine 1522. Nakon prvih mističnih iskustava počinje pisati znamenite ʺDuhovne vježbeʺ. Od viteza je postao hodočasnik te je 1523. posjetio Svetu zemlju.
Po povratku sa hodočašća studirao je Iñigo u Barceloni, u gradu Alcalá i Salamanki. Godine 1528. odlazi u Pariz na daljnji studij, gdje susreće Franju Ksaverskoga, Petra Fabera i još četvoricu budućih drugova. Sve ih uvodi u meditacije svojih ʺDuhovnih vježbiʺ. Nekoliko godina potom, na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1534., Iñigo i drugovi položili su zavjete u kapelici svetoga Dionizija na pariškome Montmartreu. Svim će snagama služiti Bogu i pomagati ljudima, i to u savršenome siromaštvu i čistoći te će poći u Palestinu. Ne uspiju li u tome naumu, stavit će se na raspolaganje papi, da im Krist preko pape pokaže put savršenije službe. Izabrali su svoje, isusovačko, geslo: ʺSve na veću slavu Božjuʺ (ʺOmnia ad maiorem Dei gloriamʺ).
Budući da zbog opasnosti od turskoga brodovlja nisu mogli u Svetu zemlju, krenuli su u Rim. Godine 1538. Ignacije se tamo stavio na raspolaganje papi Pavlu III., koji je 27. rujna 1540. bulom ʺRegimini militantis ecclesiaeʺ odobrio Družbu Isusovu. Za prvoga generala Družbe izabran je 1541. upravo Ignacije Lojolski.
Za Ignacijeva se života Družba Isusova proširila po većemu dijelu Europe, također po Africi, Aziji i objema Amerikama. Smrt je Ignacija zatekla u Rimu 31. srpnja 1556., a taj se dan slavi kao uspomena na snažnu osobnost osnivača discipliniranog, brojnog i utjecajnog Isusovačkoga reda. Ignacije Lojolski proglašen je blaženim 1609., a papa Grgur XV. kanonizirao ga je 1622. godine zajedno s njegovim subratom Franjom Ksaverskim.
Isusovcima čestitamo spomendan njihova utemeljitelja, svetoga Ignacija Lojolskoga!
