Sveti Alojzije Gonzaga
Marito Mihovil Letica - Zagreb
ʺTada Isus reče svojim učenicima: ′Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.′ʺ, čitamo u 16. poglavlju ʺEvanđelja po Matejuʺ (Mt 16,24-25).
Na te je riječi na osobit način odgovorio, zaokretom cijeloga života prema Kristu, sveti Alojzije Gonzaga, koji je kao tek stasali mladić pokazao zrelost dostojnu divljenja. Sa 17 godina odrekao se markgrofovije u korist mlađega brata Rudolfa te je stupio u novicijat Družbe Isusove. Mladoga je plemića njegov otac don Ferrante bio vidio kao nasljednika na kneževskome prijestolju, ali Alojzije se odrekao sjaja i časti ovoga svijeta te se zdušno priklonio redovničkomu životu. Slijedeći Krista pomagao je i služio bolesnima, siromašnima i drugim potrebitima, pokazujući blistavo i pravo lice evanđeoske ljubavi na djelu.
Zanimljivo je napomenuti da upravo s imenom Alojzija Gonzage završava književni bard Ranko Marinković pripovijetku ʺAnđeoʺ:
ʺUzme dlijeto i čekić i potraži datum na zidnom kalendaru: / 21. lipnja – sv. Alojzije Gonzaga / Majstor se pridruži Lojzovu imendanu i prinese mu veliki posljednji dar – ukleše taj datum u anđelovu knjigu kao dan svoje smrti. Nakon posljednjeg udarca čekića zavlada mir nad onima u šupi. Borba je svršila. Majstor odbaci oruđe i preda se svom anđelu.ʺ
Nakon toga proznog citata, potrebno je osvrnuti se na život svetoga Alojzija Gonzage. Rodio se 9. ožujka 1568. u Castiglioneu kod Mantove u sjevernoj Italiji, u vrijeme snažne tridentske obnove, kojom je Crkva ponovno zadobivala snagu i polet nakon pojave i širenja protestantizma. Alojzije (talijanski Luigi) rodio se kao najstarije od sedmero djece u obiteljskome dvorcu. Njegova majka Marta također je bila plemkinja. Prodahnuta dubokom kršćanskom vjerom, Alojziju je odmalena pružila vjerski odgoj, učeći ga kako kroz molitvu razgovarati s Bogom. Alojzijev otac Ferrante htio je da dječak postane vojnik, ali je Alojzijev životni put krenuo drugim smjerom. Na Blagovijest godine 1578. on se kao desetogodišnjak zavjetovao na doživotnu vjernost Majci Božjoj. Nakon toga upoznao je kardinala Karla Boromejskoga te od njega 1580. primio prvu pričest. Unatoč protivljenju dijela obitelji, Alojzije se pridružio isusovcima, u čiji je novicijat u Rimu stupio nakon što se odrekao markgrofovije. Započeo je studij na Rimskome kolegiju, danas poznatom kao Sveučilište Gregorijana. Tu se prepustio duhovnomu vodstvu jednoga od najučenijih onodobnika, Roberta Bellarmina, koji će postati kardinal i biti proglašen svetim.
Treba istaknuti da je Alojzija Gonzagu krasila čista i zaigrana duša. U sebi je združivao ozbiljnost i igru, milosrđe i požrtvovnost, trpljenje i akciju. Jednom zgodom za vrijeme odmora odnosno rekreacije upita ga neki subrat što bi učinio kada bi znao da će sljedećega trenutka umrijeti. ʺNastavio bih se igrati graničara!ʺ, odgovori Alojzije. Pomažući oboljelima od kuge, zarazio se i umro 21. lipnja 1591., ne dočekavši 23. rođendan. Nadnevak smrti bio je točno prorekao.
Papa Pavao V. beatificirao ga je 1605., a svetim ga je 1726. proglasio Benedikt XIII. Sveti Alojzije Gonzaga zaštitnik je mladih ljudi, učenika i studenata.