Sveti Bernardin Sijenski
Marito Mihovil Letica
Rođen je u gradu Massa Maritima kod Siene dana 8. rujna 1380. Kada je imao nepune četiri godine, umrli su mu roditelji te su rođaci preuzeli brigu o njegovu odgoju. Budući da mu je otac bio bogati posjednik rudnika, Bernardin je naslijedio znatan imetak. Ali to ga nije udaljilo od puka, nego približilo. Kada je nastupila epidemija kuge, njegovao je oboljele pomažući im od svojega imetka. I sâm se zarazio te ozdravio, što ga je potaknulo na intenzivnije razmišljanje. Sve što je imao, razdijeli siromasima i 1402. pristupi franjevcima. Dvije godine nakon toga uđe u samostan franjevaca opservanata.
Kada je umjesto bolesnoga subrata održao jednu propovijed, pronio se o njemu glas i počeli su ga zvati iz cijele Italije. Postade gorljivi promicatelj pobožnosti Imena Isusova, zbog čega su nezadovoljnici podnosili tužbe crkvenim vlastima te se protiv njega tri puta vodio postupak. No uvijek je dokazana Bernardinova nedužnost i pravovjernost. Kao svojevrsnu odštetu, svaki su mu put bili ponudili biskupsku stolicu, ali je Bernardin to odbijao htijući ostati jednostavnim redovnikom. Kao osnivač pobožnosti imena Isusova, poznat je po pločici s monogramom IHS, koju je nosio na prsima. Taj su monogram poslije preuzeli i drugi, a posebice ga ističu isusovci, koji su dotični monogram obogatili dodavši mu križ iznad slova H i tri čavla ispod toga slova.
Kao svojevrsni važni ekskurs potrebno je o tome pročitati objašnjenje u poznatom i višestuko objavljivanom ″Rječniku stranih riječi″ Bratoljuba Klaića. Citiramo: ″IHS – na katoličkim liturgijskim predmetima znak imena Isusova koji neupućeni ljudi tumače kao Isus Hrist Spasitelj ili slično, a ′učeniji′ kao ′Iesus Hominum Salvator′ – Isus spasitelj ljudi; zapravo su to prva tri slova imena Isus kako se ono piše grčkim velikim pismenima, […]″ Klaićevo je objašnjenje posve točno.
Vratimo se Bernardinu Sijenskomu. Znatno je pridonio obnovi franjevačkoga reda te je kao generalni vikar učinio da se broj franjevačkih samostana poveća od 20 na 200. Na Sienskome učilištu, gdje je nekada studirao, kasnije je predavao. Podizao je i druga učilišta, a manje poučenim franjevcima nije dopuštao ispovijedati. Bernardin je od 1430. pisao velike teološke rasprave, pri čemu se uz temeljne teme katoličke dogmatike i mariologiju bavio i proučavanjem života svetoga Josipa. Unatoč tomu što nikad nije službeno proglašen naučiteljem Katoličke Crkve, Papa Pio II., zbog velikog ugleda koji je Bernardinov nauk bio stekao u Crkvi, proglasio ga je ″najboljim naučiteljem teologije i doktorom kanonskoga prava″. Napisao je mnogobrojne propovijedi na latinskome i zbirku korizmenih propovijedi na talijanskome, koje su nakon njegove smrti doživjele veliku popularnost i mnoga izdanja.
K tome treba reći da je zaštitnik od grlobolje i promuklosti. U Cremoni je pomogao nekom seljaku da mu se vrati kuća, a on, doznavši sretnu vijest, od ushita zanijemi, nakon čega uz Bernardinovu pomoć ponovno progovori. Svetoga Bernardina Sijenskoga zazivaju za ozdravljenje kod bolesti pluća, tegoba s disanjem, a zaštitnik je glasnogovornika, odnosa s javnošću oglašivača, reklama, ovisnika o kockanju, zemlje Italije te brojnih gradova, naselja, učilišta, župa i crkava u svijetu.
