Traži

Polje suncokreta Polje suncokreta 

Laudato si'. Radost i mir

Laudato si' druga je po redu enciklika Pape Franje. Objavljena je u lipnju 2015., u trećoj godini njegovog pontifikata. Naziv enciklike potječe od Pjesme stvorova sv. Franje Asiškog. Glavna tema je međusobna povezanost ekološke krize Zemlje i socijalne krize čovječanstva, odnosno cjelovita ekologija. O dokumentu za Vatican News u više nastavaka govori teologinja Ana Marčinko.

Ana Marčinko

Većina ljudi koji žive na našem planetu izjašnjavaju se kao vjernici. To bi trebalo potaknuti dijalog među religijama, posvećen zaštiti prirode, zaštiti siromašnih i izgradnji mreže poštovanja i bratstva. Ozbiljnost ekološke krize od svih nas zahtijeva da mislimo na opće dobro i kročimo putem dijaloga, koji zahtijeva strpljenje, samodisciplinu i velikodušnost, uvijek imajući na umu: "stvarnost je važnija od ideje" (LS 201).

Promjena u zajedništvu

Mnogo se toga mora mijenjati, ali se nadasve mora promijeniti čovječanstvo. Nedostaje nam svijest o našem zajedničkom podrijetlu, našoj međusobnoj pripadnosti i budućnosti koja se dijeli sa svima. Ova temeljna svijest omogućit će razvoj novih uvjerenja, stajališta i stilova života. Pred nama je veliki kulturni, duhovni i odgojni izazov, a to će zahtijevati da krenemo dugim putem obnove (LS 202). Ljudi vjeruju da su slobodni sve dok imaju slobodu trošenja i posjedovanja. Takvu moć uživa manjina. Neprestanim nametanjem različitih potrebe, postmoderni čovjek je u opasnosti da ne pronađe samosvijest koja ga može voditi i usmjeravati, i taj nedostatak identiteta izvor je tjeskobe. Imamo previše sredstava i jedva nekoliko jadnih i beznačajnih ciljeva (LS 203).

Egoizam

Društvo bez jasnog vrijednosnog sustava, prepušteno samom sebi, postaje plodno tlo za razne vrste egoizma. Ljudi stvoreni kao bića odnosa, ostaju zarobljeni u sebi samima. Nemogućnost jasne percepcije problema, kao ni pronalaska rješenja za isti, stvara želju za posjedovanjem. U takvom egzistencijalnom vakuumu, teško je prihvatiti rješenja koja nameće stvarnost. Stoga se vrši selekcija, i prihvaćaju se samo mjere koje sa sobom nose sankcije ili koje nisu u direktnom okršaju s osobnim potrebama. To nipošto ne smijemo gledati kao stanje bez nade, već kao trenutnu realnost, iznad koje se čovjek može izdignuti. Potrebno mu je buđenje, i svjestan pogled na svijet u kojem živi, ali i pogled na vlastitu ulogu u kaosu koji je nastao.

Konzumerizam

Promjene na osobnoj razini, nužno dovode do promjena na globalnoj razini. Primjer tome nam je kultura otkazivanja. Recimo kad potrošači prepoznaju da određeni proizvodi štete, i bojkotiraju njihovu kupovinu, nužno prisiljavaju proizvođača da promjeni pristup i sastav, kako bi ponovno mogao zadobiti profit. O našim potrebama i vrijednostima odlučujemo sami, čovjek nikad ne pristaje na kavez, stvoren je da živi i bude slobodan. Opsjednutost za konzumerističkim stilom života, nije nešto što je nama svojstveno, nego nam je nametnuto i tome se možemo oduprijeti.

Krenuti ispočetka

Ljepota čovjekova bića, je među ostalim i u prilici da svaku grešku može ispraviti. Uvijek može krenuti ispočetka. Postoji netko čija je ruka uvijek spuštena, i spremna na suradnju u sređivanju nereda. Ako promotrimo svoj život, spoznat ćemo da trenutačni napredak i gomilanje stvari i užitaka nikad nisu do kraja zadovoljili naše srce, trenutno su ga umirili, ali ono je još uvijek htjelo više. Nije li to dovoljan razlog da se zapitamo za čim to srce teži? Ili barem da uočimo da nije samo u svojoj osamljenosti. Stoga problemu trebamo pristupati zajedno.

Odgoj kao prilika

Jedan od vidova u rješavanju ovo problema je i odgoj. On nastoji pružiti “alate” čovjeku kako bi lakše upoznao ovaj svijet i u njemu bio istinski sretan. Stoga je važno da na svim odgojnim razinama postoji svijest o važnosti života svakog živog bića. Duhovni odgoj u tome ima izrazito važnu ulogu. On bi trebao iznaći načina da nas ponovno učini braćom i sestrama, u prvom redu s drugim ljudima, ali i sa svim drugim stvorenjima. Postojanje zakona i pravila nije dovoljno da bi čovjek čovjeku bio brat. Da bi zakoni i pravila ispunila svoj smisao, ljudi bi ih trebali razumjeti i prihvatiti ih kao korisne alate u postizanju svoga trajnoga cilja. Škola, obitelj, mediji, religijske zajednice, svi podjednako nosimo odgovornost za odgojne procese naših najmanjih članova. Kada zbog svoje ranjenosti jedan od stupova zakaže, drugi trebaju podmetnuti svoja leđa da mu olakšaju teret.

Kako moja odluka može promijeniti svijet

Ne smijemo se pokolebati svojom malenošću ili neznatnošću u kontekstu svjetskih procesa.  Dobro nikad ne ostaje skriveno od drugoga. Dobro se širi i pronalazi ona usamljena srca koja su ga željna. Promjena ne kreće iz tuđeg dvorišta, ona se događa tek kad postanem svjestan da leži isključivo i jedino u mojim rukama.

Ekološko obraćenje

Ekološka kriza poziv je na duboko unutarnje obraćenje. Plodovi našeg susreta s Isusom trebali bi biti vidljivi u svijetu koji nas okružuje. Pozvani smo beskompromisno živjeti kao čuvari Božjeg djela (LS 217). Kako bi se to moglo dogoditi, potrebno je da vidimo na koji smo sve način povrijedili stvoreni svijet i na koji ga sve način vrijeđamo. Stvoreni smo u svijetu i od svijeta, i stoga je potrebno iznova se prisjetiti koliko smo ovisni jedni o drugima. Ekologija nije termin koji je dalek i pripada svijetu politike i znanosti, ekologija se sastoji od svakodnevnih malih gesta lišenih nasilja i sebičnosti. Ekologija se nalazi u promatranju Stvoritelja u stvorenome.

 

24 svibnja 2022, 10:00