Treća vazmena nedjelja
Vlč. Bruno Diklić
Nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća u srcima učenika nastanili su se strah i tjeskoba. To nam svjedoče sva četvorica evanđelista. Matej kaže da su žene, nakon što su u nedjeljno jutro susrele anđela na grobu, žurno i sa strahom otrčale javiti učenicima što im je on rekao (28, 8). Marko veli da ih je spopao strah i trepet te da nikome ništa nisu rekle jer su se bojale (16, 8). Luka pak navodi da su žene koje su došle na Isusov grob bile zastrašene te da su oborile lica k zemlji (24, 5).
Štoviše, evanđelist Marko inzistira na tome da ni sami učenici nisu povjerovali Mariji Magdaleni kada im je, tužnima i zaplakanima, javila da je Isus uskrsnuo (16, 9-11). Još jače sv. Marko naglašava da učenici nisu povjerovali ni svjedočanstvu one dvojice koji su susreli Isusa na putu u Emaus (16, 12-13). Luka zaključuje da se učenicima to svjedočanstvo žena o uskrsnuću učinilo kao tlapnja (24, 11). Prisjetimo se kako smo i prošle nedjelje u liturgiji Crkve slušali Ivanov izvještaj o Tominoj sumnji u Kristovo uskrsnuće. (Iv 20, 24-29).
Nevjera i okorjelost, strah i tjeskoba, trepet i bojazan, zastrašenost i oboren pogled, tuga i plač. Birane su to riječi kojima evanđelisti na različite načine opisuju stanje Isusovih najbližih suradnika nakon njegove smrti i uskrsnuća. Ništa više nije bilo isto, ništa nije bilo onako kako su zamišljali i kako su očekivali. Isus iz Nazareta, za kojim su pošli, razočarao ih je. Koliko su samo vremena s njime izgubili! Nije im preostalo ništa drugo nego da se vrate svojim poslovima i prijašnjem životu.
Ipak, u njihov nemir i tugu Uskrsli donosi mir i radost. Mir vama je njegov osobni uskrsni pozdrav. No, u svim Isusovim ukazanjima nakon uskrsnuća uočavamo da učenici ni tada - na početku susreta - ne prepoznaju da je to doista On. Današnji evanđeoski ulomak svjedoči nam kako su sedmorica ribara prepoznali Gospodina tek nakon obilnog ulova ribe koji se dogodio na Njegovu intervenciju. Tek tada prepoznaju da je živ Onaj za kim su pošli. Nakon uskrsnuća oni su se vratili u svoju svakodnevicu puni razočaranja. Sada su još i zaokupljeni neuspjehom oko ribarenja! Ali kada su prepoznali Isusa, kada su poslušali njegov glas, tada se rađa njihova uskrsna vjera! Tek se tada rađa njihov odgovor na Kristov pozdrav Mir vama! Taj odgovor je Ivanova ispovijest vjere: Gospodin je! Štoviše, Petar, koji je tri puta zatajio Isusa, sada tri puta ispovijeda: Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim!
Neka to bude i naša odluka: poći za Uskrslim Gospodinom stavljajući svoju nadu u Njega! Kad se god pouzdajemo u sebe same, uvijek se razočaramo. A stavljajući svoje ruke u Kristove mi ispovijedamo zajedno s Petrom: da, Gospodine, grešan sam, nedoslijedan, često ohol i samodostatan, ali želim obnoviti svoje povjerenje u Tebe, baš onakvo povjerenje kakvo i ti imaš u mene!
