Druga korizmena nedjelja - razmišljanje preč. Matije Pavlakovića
preč. Matija Pavlaković
Dok hodamo po „red carpetu“ mnogi fashion gurui će komentirati kako je naša kombinacija loša, jer smo potpuno modno neosviješteni. „Apsolutni must“ ove sezone je svakako casual odijelo s gepard uzorkom i smeđa košulja nadopunjena s narančastom kravatom i ukrasnim gumbima koji su pase kravati. Jednom riječju urbana džungla. Ma nije sad to bitno... Bitno je da svatko od nas šalje određenu sliku, emitira određeni image. I preko njega osoba stvara prvotni dojam. Ovisno o našem stavu prema modi, trendu, određena će osoba, koja nas promatra, svrstati nas u kategoriju: punk, dark, retro, metro, cyber...look. Dakle, slika koju emitiramo u površinskoj je procjeni bitna. No, Isus je odlučio promijeniti image. Želeći svima nama, koji promatramo površinski, pokazati da je ljuska ništa za ono što On jest.
Stoga, Isus odvodi svoje učenike na goru. Zašto? Jer želite li nekome pokazati Božju veličinu, odvedite ga na vrh gore i pokažite mu zalazak sunca. Sunce, to stvorenje – slika je Božjeg prodora u svijet, slika je Božje veličine, Božje biti. Došavši na goru Isus moli: „I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.“ I gle dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Sama situacija u kojoj se sve ovo događa slična je onoj na Jordanu. Što nije slučajno. Krštenje i preobraženje ključni su momenti Lukina evanđelja. Krštenje je početak Isusova javnog djelovanja, a preobraženje polazak prema Jeruzalemu u kojem će podnijeti muku. O tome je razgovarao s predstavnicima Starog zavjeta; Mojsijem – koji je slika Zakona, i Ilijom – koji je slika svih proroka. Tom gestom željelo se naznačiti da se upravo preobraženjem Stari zavjet u Novome ispunjuje, odnosno Novi se u Starom skriva, a Stari se u Novom otkriva. Preobraženje nije imalo za cilj preobraziti Isusa nego učenike. Luka doduše ne koristi izraz preobraziti, nego kaže da mu se izgled lica izmijenio. Izgled lica ne mijenja bit osobe, nego sliku te osobe u očima drugih. Isus je preko svoje ljudskosti učenicima otkrio svoje božanstvo.
A sada, slijedi jedna priča: jedan veoma bogati čovjek i njegov sin imali su veliku strast prema slikarstvu. Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema umjetničkim djelima. Tužne li sudbine, njegov sin odlazi u rat. Bio je vrlo hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući suborca. Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga. Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić, koji je držeći u rukama platno, stao ravno pred oca i rekao:„Gospodine vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je zaklanjao mene na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa i umro je istog trenutka. Mnogo je pričao o vama i vašoj ljubavi prema slikarstvu.“ Mladić je ispružio ruku da preda platno:„Znam da nije mnogo i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kad biste ovo primili.“ Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina kojega je naslikao mladi vojnik.
S mnogo je divljenja razgledao kako je mladi vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu platiti sliku.
Ne gospodine ne bih nikada mogao naplatiti što je vaš sin učinio za mene. Ova slika je dar! Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portret svoga sina prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nekoliko mjeseci kasnije objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela. Bio je izložen portret sina. Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:„Započinjem dražbu s portretom Sin. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?
Velika tišina... Odjednom netko povikne iz dubine dvorane: „Želimo veličanstvene slike! Zaboravite tu!“ Aukcionar uporno: „Nudi li netko nešto za ovu sliku... 250kn... 500kn?“ Opet, drugi glas“ Nismo došli zbog te slike, dajte nam Van Gogha, Picassa, Dalija... dajte nam prave ponude“. Međutim, opet nastavlja aukcionar: „Tko želi sina?“ Napokon jedan glas kaže: “Ja dajem 25 kn za ovu sliku“... Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.
Imamo 25 kuna. Nudi li tko više? Čujem li ja to 50 kn...? Ljudi su već postajali uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke. Tada aukcionar udari čekićem: Prvi put, drugi put... prodano za 25 kuna.
Krenimo sada s kolekcijom – viknu netko. Aukcionar odloži čekić i reče: „Dame i gospodo aukcija je privedena kraju“ Ali slike? – zapitaše ostali.
Uistinu mi je žao – reče aukcionar „kada su me zvali da napravim dražbu u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.“ Tajna se nije trebala obznaniti do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj tko je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike. Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve.
Poruka današnje nedjelje i poanta ove priče glasila bi: Preobraženje ne mijenja Boga, nego preobražava nas. Uči nas da je potrebno podići pogled sa zemlje i prestati vjerovati da svoju sreću moraš prstima opipati. Potiče da svoj mir ne vežemo uz zemlju i slabe ljude, nego da pogledamo iznad sebe. Zove nas da sebe ne uspavamo u ljepotama prolaznosti, nego da ih oplemenimo vrjednotama vječnosti, jer Bog je prije nešto više od 2000 godina svoga jedinog i voljenog Sina dao da za nas umre na križu. Zato, kao i kod aukcionara, poruka danas glasi:„ tko voli Sina ima sve od Oca i postaje nasljednik njegova bogatstva“. Nastojmo biti slika Krista mučenog, raspetog i uskrslog... boguslična slika...
AMEN.
