Značenje i poruka Blagovijesti
Marito Mihovil Letica
″Tada reče Izaija: ′Čujte, dome Davidov. / Zar vam je malo dodijavati ljudima, / pa i Bogu mom dodijavate! / Zato, sam će Vam Gospodin dati znak: / Evo, začet će djevica i roditi sina / i nadjenut će mu ime Emanuel!′″ (Iz 7,13-14), čitamo proročku riječ Izaijinu upućenu nevjernom kralju Ahazu. Uvijek valja imati na umu da Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta čine jednu i nerazdvojivu cjelinu. ʺNovi zavjet se u Starome skriva, a Stari se u Novome otkrivaʺ, kako to reče sveti Augustin. Ispunjenje Izaijina proročanstva dogodilo se Isusovim utjelovljenjem jer Isus je Emanuel, što na hebrejskome znači ″s nama Bog″.
Blaženu i blagu vijest o Isusovu utjelovljenju opisao je osobitom tankoćutnošću evanđelist Luka, kojega Dante Alighieri s razlogom nazva ʺpiscem blagosti i nježnosti Kristoveʺ. U ″Evanđelju po Luki″ čitamo da ″posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: ′Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!′″ (Lk 1,26-28), te u ulozi Božjega glasnika objasni: ″Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji″(1,35), a Marija u pouzdanju dade svoj vjernički pristanak: ″Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi!″ (1,38).
Dana 25. ožujka svetkovali smo Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, latinski ″Annuntiatio″. Blagovijest nam dolazi u korizmi, čime je uz radost zbog začeća djeteta prisutna i žalost zbog muke kroz koju kao Bogočovjek Isus Krist ima proći da bi ispunio svoje spasenjsko kozmičko poslanje. Kristovo utjelovljenje spasenjski je događaj, pri čemu povijest spasenja nije nešto izvan ili iznad povijesti, nego je povijest zapravo povijest spasenja.
U ove dane i tjedne kada rat u Ukrajini ne samo donosi smrt i patnju, ruševine i zgarišta, nego prijeti odvesti povijest Europe i svijeta u ratne sukobe nesagledivih i nepojmljivih razmjera – uputno je podsjetiti se na riječi svećenika i teologa prof. dr. Tomislava Ivančića, koji od 2017. nije fizički među nama. O Blagovijesti je u knjizi ″Oaze života″, objavljenoj 2008. godine, napisao (citiramo fragmente):
„Naše sulude oholosti, u kojima smo otvorili Pandorinu kutiju te pustili da nam znanost izradi atomske bombe, sve zastrašujuće slike zagađenih rijeka i zatrovanog zraka, kancerozne hrane i nemoralnih politika, te neiskrenih međuljudskih odnosa, sve prijetnje terorizama, rasizama i klasnih predrasuda, svi nastupi novih nezapamćenih smrtonosnih i neizlječivih bolesti, sva moralna zastranjenja i bezizlaznost zbog neuravnoteženosti između tehnike i izvora energije, sve to više nije bauk koji nas do kraja satire. [...] / Zato je dan kada je anđeo Gabrijel, poslan od Boga, došao u kuću Marije iz Nazareta da traži od nje pristanak kako bi se u njoj rodio Spasitelj svijeta, najsjajnija stranica ljudske povijesti. To je dan u kojem svi pošteni ljudi našeg planeta smiju slobodno pogledati prema gore i ponosna čela znati da su preživjeli. Poražen je pakao, poraženi su zlikovci, uništen je grijeh i zloća, mrak nema vlasti nad ljudima, smrt nije kraj ljudske povijesti. / Neka nas ta nada ispuni mirom.“
