Simbolika pepela i Čiste srijede
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Uz pepeo ide bogata simbolika, od mitoloških predaja do objavljenih monoteističkih religija. Pepeo simbolizira ništavnost života zbog njegove prolaznosti, ali simbolizira i obnavljanje iskre života iz beživotnoga zagasitosivog praha koji preostaje kao savršeni reziduum nakon što utrne vatra. Prema antičkim povjesničarima Herodotu i Plutarhu, feniks je mitska ptica podrijetlom iz Etiopije, ptica veličanstvene ljepote, kojoj pripada vrlo dug životni vijek. No kada se feniksu približi trenutak smrti, savije od mirisnih grančica i travki gnijezdo te se u njemu užga i izgori od vlastite topline, da bi se nakon toga ponovno rodio iz svojega pepela. Feniks simbolizira uskrsnuće i besmrtnost pa je u srednjemu vijeku postao simbolom Kristova uskrsnuća, time i Božje naravi, dok je ptica pelikan simbolizirala Kristovu ljudsku narav.
″Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah prometnuti″ ili izvorno latinski: ″Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris″, riječi su koje svećenik izgovara bogoslužeći na blagdan Pepelnice, iscrtavajući pepelom znak križa na našemu čelu. To podsjećanje da smo prah i da ćemo prah biti, neotklonjivo nam priziva riječi praoca Abrahama: ″Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo″, kako čitamo u 18. poglavlju biblijske ″Knjige Postanka″(Post 18,27).
Na brojnim mjestima u Starome zavjetu spominje se pepeo, znak pokore i obraćenja, potpunog otvaranja Bogu, uz molitvu i zaziv. Tako u knjizi ʺJuditaʺ čitamo: ʺTada Judita pade ničice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili večernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu […]ʺ (Jdt 9,1). Poželjno se ovdje prisjetiti i Marka Marulića, s pravom nazvanoga ″otac hrvatske književnosti″: on u velebnome spjevu ʺJuditaʺ, koji ide uz bok najboljim djelima renesansne književnosti u svjetskim razmjerima, aktualizira i kontekstualizira starozavjetnu junakinju koja ima sokoliti kršćanski puk izložen opasnosti od turskih osvajanja. Marul u ʺJuditiʺ pjeva: ʺKako prisičen bor na zemlju padoše, / na golu glavu zgor pepeo vargoše. / Moleći rekoše: ʹBože, pomiluj nas, / jer evo dojdoše poterti nas danas.ʹʺ
Ako se predamo Bogu u skrušenome zazivu, otvara se pred nama nezaslužena milost kojom možemo dohvatiti spas, nadvladati smrt i zadobiti život vječni. U Novome zavjetu, u 6. poglavlju ″Druge poslanice Korinćanima″ napisano je:
″Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: ʹU vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.ʹ Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa″ (2 Kor 6,1-2).
Kada se na blagdan Pepelnice dajemo obilježiti pepelom, uz svećenikove riječi ʺObratite se i vjerujte Evanđelju!ʺ, dopuštamo da vatra Božje ljubavi sažegne i u pepeo prometne naše grijehe te da milost Božja na Čistu srijedu očisti naše duše i naša tijela. Dušu čistimo molitvom, tijelo postom. Korizmenim odricanjem od jela, pića i drugih tjelesnih ugodnosti i užitaka – ne umrtvljujemo tijelo i dušu, nego ih pročišćujemo od pretjeranih navezanosti i sklonosti za materijalno i puteno. Tako ih uključujemo u neugasivi život darovan Isusovom smrću na križu i Njegovim uskrsnućem, koje mrtvi pepeo oživljuje i uvodi u život vječni.
