Amoris Laetitia. Neke pastoralne perspektive

Branko Jurić

Šesto poglavlje: Neke pastoralne perspektive
 

U šestom poglavlju (AL 199-258) Papa se osvrće na neke pastoralne putove te se naširoko koristi zaključnim izvješćima dviju Sinoda. Ponovno potvrđuje da su obitelji subjekt, a ne tek objekt evangelizacije. Od cijele Crkve traži se zaokret u načinu na koji ispunjava svoje poslanje. Ne treba samo predočivati pravila nego i predlagati vrednote, odgovarajući na potrebu za njima (AL 201).

Uključiti žene u formaciju bogoslova

Papa primjećuje "da zaređenim službenicima često nedostaje odgovarajuća formacija za bavljenje složenim problemima s kojima se danas suočavaju obitelji" (AL 202). S jedne strane potrebno je unaprijediti psiho-afektivnu formaciju bogoslova te više uključiti laike i obitelj, osobito žene, u njihovu formaciju (AL 203), s druge strane može biti korisno i iskustvo duge istočne tradicije oženjenih svećenika (AL 202).

Služiti se doprinosima psihologije, sociologije, seksologije

U odgovorima, pristiglima tijekom konzultacija, također se inzistira na potrebi izgradnje laika uključenih u pastoral obitelji, uz pomoć psiho-pedagoga, liječnika, socijalnih radnika, odvjetnika. U toj izgradnji se valja služiti doprinosima psihologije, sociologije, seksologije i savjetovanja (AL 204).

Pedagogija ljubavi

One koji se pripremaju za brak "ne treba poučiti cijelom katekizmu niti ih zatrpati prevelikom količinom informacija". Navodeći riječi svetog Ignacija Loyolskog, Rimski biskup ponavlja da i u ovom slučaju vrijedi da "ne zasićuje i ne zadovoljava dušu mnogo znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari" (AL 207). Predbračni pastoralni programi stoga neće uključivati samo crkvena učenja, nego i praktične programe, dobre savjete, prokušane strategije i psihološke smjernice. Sve to tvori pedagogiju ljubavi (AL 211).

Valentinovo i kreativnost

Ne treba, isto tako, zaboraviti vrijedne doprinose pučkog pastorala. Kao jednostavan primjer Papa navodi spomendan svetog Valentina, za koji kaže da ga "u nekim zemljama bolje iskoriste trgovci nego nekreativni crkveni pastiri" (AL 208).

"Pregovarati" i donositi odluke zajedno

Mladenačka ljubav treba biti poput razigranog plesa, s očima punima nade i divljenja, koji ne smije prestati. Najbolji način da se pripremi solidna budućnost jest dobro živjeti u sadašnjosti (AL 219). Zanimljivo je da Papa piše kako rast u ljubavi također zahtijeva da se nauči "pregovarati". U svakoj novoj etapi bračnog života postoji potreba da se sjedne i postigne novi sporazumni dogovor, čime nema gubitnika, nego oboje pobjeđuju. "U kući se odluke ne mogu donositi jednostrano, jer supružnici zajednički dijele odgovornost za obitelj" (AL 220).

Darovano vrijeme i dobre navike

Ljubav treba raspoloživo i darovano vrijeme, vrijeme za razgovor, za zagrljaj bez užurbanosti, za međusobno dijeljenje planova, za slušanje jedno drugoga, za međusobne poglede, za izraze poštovanja, za učvršćivanje odnosa (AL 224). Stoga, mlade bračne parove treba poticati da stvaraju dobre navike koje čini niz zajedničkih dnevnih rituala. "To može biti jutarnji poljubac, svakidašnji večernji blagoslov, dočekivanje drugoga kada se vraća kući, zajednički izlazak koji put, i dijeljenje kućanskih poslova. No istodobno je dobro prekinuti uobičajeno nekim slavljem te uživati u obiteljskim proslavama obljetnica i posebnih događaja. Potrebni su nam ti trenutci u kojima ćemo se zajedno diviti Božjim darovima i obnoviti naše oduševljenje za život" (AL 226), piše Papa.

Koristiti sve prilike za potporu u župi

Mnogi supružnici nakon što sklope brak kao da nestanu iz kršćanske zajednice. Često, međutim, mi sami ne koristimo one prilike kad se vrate da im tada ponudimo potporu koju im u obliku savjetovanja ili na neki drugi način naše župe mogu pružiti (AL 230).

Različite krize mogu biti prigode

Zatim se Papa osvrće na temu kriza u braku, znajući da se "svaka kriza doživljava kao prigoda da se stigne do trenutka kada se zajedno pije najbolje vino" (AL 232), a sredstvo za to je komunikacija koja se svladava u vrijeme mira kako bi se prakticirala u teškim vremenima (AL 234). Postoje krize koje se obično događaju u svakom braku, poput krize na početku braka, kad treba naučiti kako uskladiti međusobne razlike i odvojiti se od svojih roditelja. Krize koje se znaju ponavljati kroz cijeli zajednički život zahtjevne su situacije koje izazivaju strah, osjećaje krivnje, očaj ili umor, koji mogu imati ozbiljne posljedice za brak (AL 235). Ovima treba pridodati osobne krize vezane uz financijske teškoće, probleme na radnom mjestu, emocionalne, socijalne i duhovne probleme. Javljaju se i neočekivane okolnosti koje mogu narušiti odnose u obitelji i koje zahtijevaju proces opraštanja i pomirenja" (AL 236).

Rastava ponekad postaje neizbježna i moralno nužna

Treba shvatiti – piše Papa – da postoje slučajevi u kojima je rastava neizbježna. Katkad može postati i moralno nužna zbog arogancije, nasilja, ponižavanja, izrabljivanja, zastranjivanja ili ravnodušnosti. Ipak, rastavu možemo smatrati tek nekim krajnjim lijekom (AL 241).

Ne ostavljati same rastavljene osobe koji su stupili u novu vezu

Razvedenima koji su stupili u novu vezu važno je omogućiti da se osjećaju dijelom Crkve, jer oni to jesu. Te situacije zahtijevaju praćenje ispunjeno poštovanjem i promicanje njihovog sudjelovanja u životu zajednice (AL 243). Kršćanske zajednice ne smiju rastavljene roditelje koji su ušli u novu vezu ostavljati same, nego ih, naprotiv, trebaju uključivati i podupirati u njihovim naporima oko podizanja djece (AL 246).

Omogućiti lakši i brži pristup pravdi

Velik broj sinodalnih otaca istaknuo je nužnost pojednostavnjivanja i ubrzavanja postupaka za priznavanje slučajeva ništavnosti braka. Ti su postupci zbog svoje sporosti naporni i mučni za stranke. Papina dva dokumenta iz 2015. godine, koji se bave tim pitanjem, dovela su do pojednostavnjivanja postupaka za moguće proglašenje ništavnosti ženidbe. Provedba tih dokumenata stoga je važna dužnost biskupskih ordinarijata, koji su pozvani sami prosuditi određene slučajeve i na svaki način vjernicima omogućiti lakši pristup pravdi. Zato je unutar obiteljskog pastorala potrebno rastavljenim osobama i parovima u krizi staviti na raspolaganje obavijesnu, savjetničku i posredničku službu koja će primati i stranke u prethodnoj istrazi u postupku poništenja ženidbe (usp. Mitis Iudex, čl. 2-3) (AL 244).

Ususret svakoj osobi, bez iznimke

U završnom dijelu šestog poglavlja pobudnica dotiče situacije mješovitih brakova te situacije obitelji u kojima se nalaze i homoafektivne osobe, potvrđujući poštovanje prema njima i odbacivanje svake nepravedne diskriminacije i svih oblika agresije ili nasilja. "Crkva se mora ugledati na Gospodina Isusa, koji u svojoj bezgraničnoj ljubavi ide ususret svakoj osobi, bez iznimke". Svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, treba poštovati u njezinu dostojanstvu i prihvaćati ju s poštovanjem. I tim obiteljima treba zajamčiti obzirno pastoralno vodstvo tako da i te osobe mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili Božju volju u svojem životu (AL 250).