U Isusovačkoj službi za izbjeglice Božić prepun darova
Tomislav Barun - JRS
Premda izvorno kršćansko slavlje, Božić zahvaća cijelo čovječanstvo svojom porukom mira i nade. Božićno je vrijeme u raznim narodima i kulturama, a tako i u Hrvatskoj, vrijeme zajedništva, prijateljstva, velikodušnosti i darivanja. Također, ono je pravo vrijeme za poruku integracije, dijeljenja običaja i kulture.
Upravo takvu poruku su ove godine izbjeglicama poželjeli poslati studenti i profesori Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskog katoličkog sveučilišta kada su organizirali akcije prikupljanja poklona za djecu u domovima, bez roditelja ili iz siromašnih obitelji. A radosna je novost da su poželjeli uključiti i djecu izbjeglice, te tako u praksi pokazali kako se na fakultetima njeguje duh iskrene ljubavi, topline i dobrote.
Učiteljski je fakultet svoju akciju nazvao „Angel tree“ (hrv. Anđeosko drvo), a Hrvatsko katoličko sveučilište svoju "Adventska akcija za djecu pod međunarodnom zaštitom". Premda različite po nazivu, one su po velikodušnosti i načinu djelovanja bile jednake. Najprije su djelatnici Isusovačke službe za izbjeglice kontaktirali 151 dijete i saznali njihove božićne želje, koje su zatim proslijedili na fakultete. Potom su studenti i profesori uzeli jedno od tih imena s pripadajućim željama i pripremili poklon, te ga dostavili na fakultet. Nakon toga su ih organizatori sve prenijeli do ureda Isusovačke službe za izbjeglice zbog čega je prostor na barem 2-3 dana više nalikovao na ured djeda Božićnjaka spominjan na početku ovog izvještaja. Djelatnici su razvrstali poklone abecednim redom po obiteljima i kvartovima gdje žive, te se udružili s volonterima kako bi svi pokloni stigli na pravu adresu prije Božića, bila ona u Karlovcu, Sisku ili Zagrebu.
Ured Isusovačke službe za izbjeglice ionako nije neki uobičajen ured, već je to mjesto dobrodošlice i centar koji opravdava naziv koji nosi – „SOL - susret običnih ljudi“. U praksi se to najbolje vidi kroz izjavu jednog od djelatnika dok je vodio računa da svako dijete dobije pripadajući poklon: „Pa najbolje je od svega što ja svu tu djecu znam, kako se zovu i gdje žive!“.
Nije bio lagan posao probijati se kroz gradsku gužvu ili voziti do Karlovca i Siska, žrtvovati vlastito vrijeme, ali je svima koji su sudjelovali bila zajednička nagrada radost susreta s malenom djecom koja su ih željno iščekivala na pragovima svojih domova. Bila je privilegija kroz poklone unositi radost u živote ove djece.
