Amoris Laetitia. Stvarnost i izazovi obitelji

Branko Jurić

Drugo poglavlje: Stvarnost i izazovi obitelji

Nakon biblijskog pregleda, Papa Franjo u drugom poglavlju (AL 31-57) pobudnice Amoris Laetitia razmatra trenutnu situaciju obitelji, držeći "noge na zemlji" (AL 6), naširoko se oslanjajući na zaključna izvješća dviju Sinoda. Navodi brojne izazove: od kulture privremenosti do anti-natalitetnog mentaliteta i utjecaja biotehnologija u području prokreacije; od problema s ostvarivanjem stambenog pitanja i nezaposlenosti do pornografije i zlostavljanja djece; od pažnje prema osobama s invaliditetom, do poštovanja prema starijima; od pravne dekonstrukcije obitelji do nasilja nad ženama i priznavanja njihovih prava.

Uvidjeti stvarnost

Papa inzistira na konkretnosti, koja je temeljna nit pobudnice. Bez uviđanja stvarnosti, nemoguće je razumjeti potrebe sadašnjosti i pozive Duha.

Sigurno nema smisla ograničiti se na puko retoričko prokazivanje današnjih zala, kao da bi to moglo nešto promijeniti. Nema isto tako koristi od toga da pokušamo nametnuti pravila snagom vlasti.

Ono što se od nas traži jest odgovoran i velikodušan trud da se predstave razlozi i motivacije za opredjeljenje za brak i obitelj i na taj način pomogne ženama i muškarcima da budu spremniji odgovoriti na milost koju im Bog nudi (AL 35). Moramo biti zahvalni na tome što većina ljudi ipak cijeni obiteljske odnose koji su trajni i označeni uzajamnim poštovanjem (AL 38).

U Crkvi trebamo zdravu dozu samokritičnosti

Franjo upozorava da "moramo biti u isti mah i ponizni i realisti, kako bismo uvidjeli da su pokatkad naš način predstavljanja kršćanskih uvjerenja i način na koji postupamo s ljudima pomogli izazvati ono na što se danas žalimo". U Crkvi, stoga – ističe Papa – "trebamo zdravu dozu samokritičnosti. S druge strane, često smo brak predstavljali na takav način da su njegov smisao ujedinjenja, poziv na rast u ljubavi i ideal uzajamnog pomaganja ostali u sjeni, a da se gotovo isključiv naglasak stavljao na dužnosti rađanja. Nismo isto tako osigurali dobro praćenje mladih bračnih parova u njihovim prvim godinama braka, s prijedlozima koji odgovaraju njihovu rasporedu, njihovu načinu razmišljanja i njihovim konkretnijim brigama". Papa potom podsjeća da smo teološki ideal braka ponekad "predstavljali na previše apstraktan način, gotovo kao nekakvu umjetnu tvorevinu, udaljen od konkretnih situacija i praktičnih mogućnosti stvarnih obitelji. To pretjerano idealiziranje, poglavito kad nismo uspijevali potaknuti povjerenje u Božju milost, nije pridonijelo tome da brak bude poželjan i privlačan, već sasvim suprotno" (AL 36), primjećuje Rimski biskup.

Dati prostor savjesti vjernika

"Dugo smo mislili da smo jednostavnim isticanjem doktrinarnih, bioetičkih i moralnih pitanja, bez poticanja na otvaranje milosti, već pružili dovoljnu potporu obiteljima, učvrstili bračnu vezu i ispunili smislom njihov zajednički život. Nailazimo na teškoće u predstavljanju braka više kao dinamičnog puta osobnog razvoja i ispunjenja nego kao teret koji treba podnositi cijeli život. Mučimo se također dati prostor savjesti vjernika, koji usred svojih ograničenosti vrlo često odgovaraju što je bolje moguće na evanđelje, te su sposobni ostvariti svoje vlastito razlučivanje u složenim okolnostima. Pozvani smo odgajati savjesti, a ne težiti tome da ih zamjenjujemo" (AL 37), upozorava Papa. Isus je – podsjeća – predložio zahtjevan ideal, ali "nikada nije izgubio suosjećajnu blizinu s krhkim ljudima" (AL 38).

Milosrdno prihvaćanje

"Iznimno divljenje zavređuju obitelji koje s ljubavlju prihvaćaju tešku kušnju odgoja djeteta invalida. Takva obitelj Crkvi i društvu pruža dragocjeno svjedočanstvo vjernosti daru života". Franjo podsjeća da je pozornost posvećena bilo migrantima bilo osobama s posebnim potrebama znak Duha. Naime, obje te situacije su paradigmatske jer time "pokazujemo milosrdno prihvaćanje i pomažemo slabim osobama da se integriraju u naša društva" (AL 47).

Ne nametati ljudima niz pravila kao da su kamenje

U dokumentu Papa također spominje stanje obitelji koje grcaju u krajnjoj bijedi, u nepovoljnom položaju na mnogo načina, usred velikih i bolnih ograničenja. "Problemi s kojima se svi susreću, u siromašnoj kući često postaju još teži. Primjerice, ako je majka prisiljena sama podizati dijete, zato jer je rastavljena ili zbog drugih razloga […] U takvim teškim prilikama u kojima žive najpotrebitiji, Crkva mora pokazati posebnu brigu i pružiti razumijevanje, utjehu i prihvaćanje, izbjegavajući da im nameće niz pravila kao da su kamenje, čime se može postići samo to da se oni osjećaju osuđenima i napuštenima upravo od one majke koja je pozvana donijeti im Božje milosrđe. Na taj način, umjesto da ponude ljekovitu moć milosti i svjetla evanđelja, neki – naglašava Papa – žele 'indoktrinirati' poruku evanđelja, pretvarajući ga u ‘kamenje koje se baca na druge'" (AL 49).

Snaga obitelji 'izvire iz moći da ljubi i pouči kako ljubiti'

S druge strane, "premda je opravdano i ispravno odbaciti stare oblike 'tradicionalne' obitelji obilježene autoritarnošću, pa čak i nasiljem, to ne bi trebalo dovesti do obezvređivanja samoga braka, nego do ponovnog otkrivanja njegova pravog smisla i njegove obnove. Snaga obitelji 'izvire iz moći obitelji da ljubi i pouči druge kako ljubiti. Koliko god ranjena bila, obitelj uvijek umije sazrijevati polazeći od ljubavi'" (AL 53).

Promicati prava žena

U ovome kratkom pogledu na stvarnost u drugom poglavlju pobudnice Amoris Laetitia, Papa ne propušta naglasiti da, "iako su učinjeni znatni pomaci u priznavanju prava žena i njihovu sudjelovanju u javnom životu, u nekim zemljama potrebno je još mnogo učiniti u vezi s promicanjem tih prava". Tu Papa, između ostaloga misli, "na njihov nejednak pristup dostojanstvenim radnim mjestima i mjestima na kojima se donose odluke" (AL 54).

Verbalno, fizičko i spolno nasilje, koje žene trpe u nekim brakovima, "u opreci je sa samom prirodom bračnog zajedništva". "Povijest je ostavila za sobom tragove ekscesa patrijarhalnih kultura, gdje se ženu držalo nižim bićem. […] Ima onih koji misle da su mnogi od današnjih problema nastali počevši od emancipacije žene. No taj argument nije valjan" – piše Papa – jasno poručujući da je to "laž", da "to nije točno", odnosno da je takav stav zapravo "oblik muškog šovinizma" (AL 54).

Novi oblici misijske kreativnosti i proročke vizije

U posljednjem broju ovog poglavlja Franjo podvlači da je zahvalan Bogu što mnoge obitelji, koje su "daleko od toga da se drže savršenima, žive u ljubavi, ostvaruju svoj poziv i idu naprijed, čak i ako mnogo puta padnu na putu". Ne bismo trebali upasti u zamku da rasipamo energije na sjetne žalopojke, umjesto da tražimo nove oblike misijske kreativnosti" i oslobodimo u nama "snage nade, pretvarajući ih u proročke vizije, djela preobrazbe i kreativne oblike ljubavi" (AL 57).