Sveta Lucija, djevica i mučenica
Marito Mihovil Letica
″Santa Lucia″ tradicionalna je napuljska pjesma, koja nam je vjerojatno najpoznatija u izvedbama talijanskoga tenora Andree Bocellija. Imenom svete Lucije nazvana je otočna država na susretištu Karipskoga mora i Atlantskoga oceana gdje su službeni jezici engleski i svetolucijski kreolski francuski. K tome je Santa Lucía naziv rijeke u Urugvaju, koja pitkom vodom napaja glavni grad Montevideo. U Hrvatskoj, na sjeveru Istre, nalazi se naselje Sveta Lucija. Nebrojene crkve u svijetu titulirane su prema ovoj svetici, a znatan ih je broj i u Hrvatskoj. Treba reći i to da ime svete Lucije nosi željeznički kolodvor u Veneciji, mnogi hoteli u svijetu, također i klinike za okulistiku ili oftamologiju.
Malo je pouzdanih podataka o životu svete Lucije. Prema predaji rođena je u Sirakuzi na Siciliji oko 280. godine, u bogatoj patricijskoj obitelji. Lucijina majka Eutihija bolovala je od neke teške bolesti. Lucija je nagovori da zajedno pođu hodočastiti na grob svete Agate u Kataniju kako bi izmolile ozdravljenje. Došavši tamo, Luciji se ukaza sveta Agata i objavi da će joj majka ozdraviti, a ona, Lucija, podnijeti mučeničku smrt. Majčino joj je ozdravljenje to većma osnažilo vjeru te je iz zahvalnosti prodala sav imetak i razdijelila ga siromasima, a sama primila zavjet djevičanstva premda je bila zaručena. Tom odlukom razgnjevi svojega zaručnika, koji ju prijavi poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se Lucija ne htjede odreći vjere, predana je na mučenje i ubijena. Bijaše to 304. godine u njezinu rodnom gradu Sirakuzi.
Brojne su legende o mučeničkoj smrti svete Lucije. Jedna od njih kaže da ju vojnici nakon presude htjedoše odvesti, ali ju ne mogoše ni pomaknuti, iako je bila vezana konopcima i upregnuta u volovski jaram. Bijesni zapovjednik naredi da ju spale, ali joj vatra ne naudi jer ju ni ne dotakne. Lucija je umrla tek nakon što joj je vojnik bodežom izbo vrat. Često se kaže da su Luciju prethodno oslijepili. Očaran hrabrošću kojom je posvjedočila vjeru u Krista, a k tome gonjen grižnjom savjesti, Lucijin zaručnik postade kršćaninom.
Sveta je Lucija na oltarnim palama i poliptisima naslikana kako u ruci drži pladanj s vlastitim očima. Zato ju se u narodu štuje kao zaštitnicu očiju i vida. Gdjekad se kao njezin atribut javlja i svjetiljka koja označava božansku mudrost. Zasigurno nije slučajno da je ime Lucija izvedeno od latinske riječi ″lux″ što znači svjetlo, a iz istoga tvorbenoga gnijezda dolijeće i hrvatska odnosno slavenska riječ ″luč″.
Blagdanom svete Lucije, 13. prosinca, počinje božićni ciklus. S tim su nadnevkom povezani brojni narodni običaji, duboko ukorijenjeni u Hrvatskoj, posebice u Dalmaciji i nekim dijelovima Slavonije. Ima tu i poganskih, pretkršćanskih natruha, kao što su sadnja pšenice, proricanje vremenskih prilika i gatanje.
Zanimljivo je napomenuti da je nekada u Dalmaciji, gdje su bili prihvaćeni mletački ili venecijanski običaji, nosila darove djeci upravo sveta Luce, a tek poslije sveti Nikola. ″Dici je dare nosila sveta Lucija, a sveti Mikula je počeja iza prvega rata, kada su u Split nagrnuli činovnici i službenici odasvud i donili sobon svoje običaje, tako da su novin običajiman počeli razvodnjivat naše starinske, […]″, čitamo u knjizi ″Smij i suze starega Splita″ autora Ivana Kovačića.
Kripta splitske katedrale svetoga Dujma posvećena je svetoj Luciji, a njezine se relikvije čuvaju u Veneciji u crkvi Santa Lucia.
