Franjevački svjetovni red: Pronalazak ravnoteže između karizme i strukture
Nije nepoznata činjenica da sveti Franjo svojim životom i primjerom nastavlja nadahnjivati mnoge i u 21. stoljeću. Osnivač Reda manje braće, a potom Reda siromašnih gospođa, sv. Franjo je nadahnuo i one koji su htjeli na sličan način nasljedovati Krista, a već su imali vlastite obitelji. Tako je došlo do nastanka i Trećeg – svjetovnog – reda. Njima je Franjo predložio da ostanu živjeti u svijetu, u svojim obiteljima, baveći se svojim poslovima, ali živeći kao pokornici.
Danas je Treći red prisutan u više od stotinjak zemalja, a sredinom studenog ove godine okupili su se na Generalnom kapitulu u Rimu kako bi promišljali o duhu služenja Reda u Crkvi, društvu i svijetu. S nama je razgovarala Ana Fruk, jedna od hrvatskih predstavnica, inače vijećnica Predsjedništva na međunarodnoj razini.
Karizma i struktura
Inače, ovaj je kapitul ujedno uključivao izbore novog predsjedništva međunarodnog vijeća te je na mandat od šest godina ponovno izabran Tibor Kauser iz Mađarske. Kako je rekla Fruk, u pripremi za ovaj kapitul sudionici su prethodno bili pozvani promisliti o služenju – na svakodnevno obraćenje – ne samo u duhovnom životu nego i u strukturama.
Meni često dođe u pamet jedna predivna misao koju nam je uputio sada već pokojni franjevac – kapucin Lester Bach iz SAD-a. On je rekao da je karizma bez strukture puko snatrenje, struktura bez karizme noćna mora. Imajući to na umu, posljednjih godina nastojimo pronaći ravnotežu između življenja karizme i poštivanja struktura. Stoga bismo mogli reći da zaključci ovog našeg generalnog kapitula idu u tome smjeru.
On je rekao da je karizma bez strukture puko snatrenje, struktura bez karizme noćna mora.
S jedne strane odlučili smo produbljivati elemente naše karizme, koji se odnose na poštivanje Crkve i njezinog nauka, na osnaživanje obiteljskog života, podrške mladima, osobito članovima Franjevačke mladeži, zatim prepoznavanje periferija našega društva. S druge strane smo se osvrnuli na organizacijsko poboljšanje, koje neće biti lišeno karizme, naravno. Zato smo razgovarali i o financijama, od kojih ne treba bježati jer je jedan sastavni dio funkcioniranja našeg društva. Zatim smo odobrili međunarodne statute, dogovorili uspostavljanje trajnih ureda za formaciju, pravdu mir i očuvanje stvorenoga i za komunikacije. Nadamo se da će nam to pomoći da budemo bolji u življenju naše karizme.
Teško ostati ravnodušan prema Papinim izravnim riječima
Sudionici kapitula imali su priliku biti i na dugo iščekivanom događaju – audijenciji s papom Franjom.
Ovo je bila privatna audijencija kod Pape, koju smo, moram priznati, već dugo priželjkivali, jer smo posljednju imali 2002. sa sv. Ivanom Pavlom II. Stoga, kada smo sada saznali da ćemo se doista susresti sa Svetim Ocem, naravno da je bila velika radost među svima nama. Moram reći da kao i uvijek, Papa nije razočarao – vidi se da mu je život sv. Franje blizak. Podsjetio nas je da smo krenuli kao red pokornika koji neprestano traži obraćenje srca, a to obraćenje će nas onda dovesti do periferija gdje trebamo donositi riječ evanđelja.
Papa nije razočarao – vidi se da mu je život sv. Franje blizak.
Ovaj poziv papa Franjo upućuje svima nama od početka svoj pontifikata. Stoga je teško ostati ravnodušan kada ti netko izravno uputi te riječi. Jednostavno nemamo izlike. Zato vjerujem da će nam ova audijencija biti poticaj da svatko u svom životu i okolini ode na te periferije društva, kamo nas papa Franjo šalje da idemo.
Svjetovnost franjevaca ispunjena blizinom, suosjećajnosti i nježnošću
A gdje su te periferije, prema mišljenju Ane Fruk?
Dakle, rekla bih da svatko treba otkriti za sebe gdje su naše periferije. Treba osluškivati, propitkivati i jednostavno krenuti. Bilo u zaštitu života od prirodnog začetka do prirodne smrti, bilo u pomoć mladima koji se možda mogu izgubiti u tolikim stvarima koje im se nude. Možda čak i treba pružiti podršku svećenicima i Crkvi onda kad možda ne pružaju dobar primjer.
(P)ozvao nas je da budemo muškarci i žene nade, prenoseći tu nadu u stvarne, svakodnevne situacije…
U stvari, papa Franjo je najbolje to sažeo u jednoj-dvije rečenice koje nam je rekao na toj audijenciji: pozvao je nas svjetovne franjevce da naša svjetovnost bude ispunjena blizinom, suosjećajnosti i nježnošću. pozvao nas je da budemo muškarci i žene nade, prenoseći tu nadu u stvarne, svakodnevne situacije – u ljudske odnose, u društveni i politički angažman. Jer njegujući nadu sutrašnjice, ublažavamo bol sadašnjice.
(Vatican news - ps)