Blagdan Svete Obitelji - razmatranje liturgijskih čitanja

P. Luka Ilić, SJ

Nakon što smo jučer imali prilike zajedno s pastirima klicati od radosti jer nam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin, evanđelje današnjega blagdana donosi nam naizgled potpuno drugačiju scenu. Promatramo tako 12-godišnjega Isusa, Mariju i Josipa kako o blagdanu Pashe idu na hodočašće u Jeruzalem.

I ništa u toj sceni ne bi bilo toliko neobično da dječak Isus nije ostao u Jeruzalemu bez znanja Marije i Josipa. Oni su čak bili uvjereni da je među ostalim hodočasnicima i isprva se nisu previše obazirali. No nakon dana hoda – šok: shvatili su da Isus nije s rodbinom i znancima koji su se vraćali u Nazaret. Nigdje ga nije bilo! Obuzeti dubokom zabrinutošću, odlučili su se vratiti u Jeruzalem. I gle, tamo su našli Isusa kako sjedi posred učitelja, slušajući ih i postavljajući im pitanja, a svi koji su ga slušali bili su zaneseni njegovom razumnošću i odgovorima.

Kada ga je ugledala, Marija je reagirala poput svake zabrinute majke: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” No Isusov bi nas odgovor mogao začuditi, zbuniti: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Marija i Josip pak nisu razumjeli riječi koju im Isus reče. I Isus siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A Marija, majka njegova, sve je te uspomene brižno čuvala.

Čitava nam ova scena, draga braćo i sestre, očituje jednu vrlo važnu istinu. Naime, koliko se god to protivilo našim idejama, Isusov nam primjer pokazuje da i najsnažniji obiteljski osjećaji i privrženosti moraju, u konačnici, ustupiti mjesto poslanju. I koliko joj god to možda teško palo, Marija, ta ponizna Božja službenica, nije gramzljivo držala svoga sina, već ga je, i sama slijedeći Božju volju, pustila da slijedi poslanje zbog kojeg je i došao na svijet: da vršeći volju Oca nebeskoga, izmiri svijet s Njim i otvori čovječanstvu vrata u istinski život i vječnu radost. Amen.