Razmatranje liturgijskih čitanja XXXI. nedjelje kroz godinu
U suradnji s Hrvatskim katoličkim radijem, Riječ Božju tumači vlč. Nikola Kaurin.
Prema Markovom evanđelju, Isus je konačno stigao u Jeruzalem. Svečani ulazak u Jeruzalem se dogodio, u Hramu je otjerao one trgovce živina, raspravlja u Hramu sa svećenicima odakle mu vlast, raspravlja o porezu caru i u sred svega toga eto jednoga pismoznanca s upitom. Koja je zapovijed najveća?
Da bismo shvatili veličinu i vrijednost ovoga pitanja moramo znati da su Židovi imali 613 zapovijedi i zabrana. Zato je ovo pitanje bilo vrlo nešto normalno, čak uobičajeno u raznim rabinskim školama. Uvijek je važno znati što je najbitnije. Nemoj mi nabrajat ni 365 zabrana ni 248 zapovijedi nego koja je prva. Daj da barem onu najvažniju potrudim se obdržavati.
Isus odgovara: ljubi Boga i svoga bližnjega! To dvoje je najvažnije ako to dvoje uspiješ ostalo će sve doći na svoje pravo mjesto. Ostalo će se u životu posložiti tako da nećeš više gledati zabrane i zapovijedi nego savjete i upute za lijep život.
Ljubav prema bližnjemu potvrda je ljubavi prema Bogu. Kaže sv. Ivan kako možeš voljeti Boga kojeg ne vidiš, ako ne voliš brata kojeg vidiš?
Voli Boga svim svojim bićem, ali ako ne voliš bližnjega to je ideologija. Također ako ljubiš sebe, a ne i bližnjega to je egoizam. Važan je za nas kršćane taj balans u životu. Svakako da to nije lako, ali se trebamo truditi.
Ljubiti Boga koji katkada u našim životima dopusti i bol i patnju i tugu i muku – a ne vidimo višeg smisla i cilja. Ili pak bližnjega kojega ne voliš i kojega izbjegavaš. Pogotovo kad susretneš nekoga koga bi najradije udario, a moraš ga voljeti jer je tvoj, šta ćeš s njim. Bližnji ti je. Isus upućuje na horizontalnu i vertikalnu ljubav koja se presijeca. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. To presijecanje jest križ. Križ kojega nekad moraš prihvatiti i ponijeti.
Kad Isus to pojasni, stadoše svi, odakle ovom to znanje a nije ni u škole išao. Niti jedan rabin nije ga tome poučavao a vidi ga što govori sve točno i po istini. Zanimljivo je kako Marko nakon ovoga komentira kako je Isusa svijet slušao sa užitkom. A nakon par dana razapeli ga s tim istim užitkom.
Pusti svijet i njegove užitke. Jedan dan svijet je u stanju dignut te do oblaka, a drugi dan te stave duboko u zemlju. Ljudi se mijenjaju, čovjek se mijenja, danas jedno sutra drugo. Ali Bog ostaje vječan. On je važan. Njega trebamo ljubiti, njemu se utjecati i pred njim jedino glavu pognuti. Jedino pred svojim Bogom kleknuti!
(Vatican news - ps)
