Razmišljanje o svetkovini Rođenja Ivana Krstitelja

Ivica Hadaš - Vatikan

Crkva sutra slavi Rođenje Ivana Krstitelja, Isusovog prethodnika. To je veliko slavlje i važna svetkovina, upravo zato što je Ivan Krstitelj osoba u kojoj Stari zavjet doseže svoj vrhunac.

Evanđelje nam sutrašnje liturgije govori o rođenju Ivana Krstitelja i kako mu je dano ime koje je Bog izabrao. Druga dva čitanja razmatraju perspektivu poslanja Ivana Krstitelja, prikazujući njegovu službu i njegov navještaj Spasitelja.

Rođenje je Ivana Krstitelja razlog velike radosti. Anđeo je Zahariji navijestio da će se rođenju toga djeteta mnogi obradovati; zapravo, da se radi o izvanrednom događaju. Naime, Elizabeta više nije bila u dobi kada se djeca mogu rađati, no Gospodin je po njoj očitovao svoje milosrđe. Svi su se susjedi i rođaci, zajedno s njegovom majkom, radovali rođenju toga djeteta.

Kada je došao trenutak da se djetetu dade ime, Providnost se za njega posebno pobrinula i dala nadahnuće, zahvaljujući kojem su donijeli odluku o njegovom imenu. To je nadahnuće koje iznenađuje. Ljudi misle da se djetetu treba dati, kao što se obično radi, ime njegova oca – Zaharija, no majka se ne slaže i želi da se zove Ivan, što na hebrejskom znači: Bog čini milost.

Susjedi i rođaci Elizabeti predbacuju kako nitko od rodbine nema takvo ime. Stoga znakovima pitaju oca kako želi da se dijete zove. Zaharija je na pločici napisao: „Ivan mu je ime!“

Radi se o nadahnuću koje dolazi od Boga, jer se Elizabeta i Zaharija prethodno nisu dogovorili, no sada su se složili koje će ime dati djetetu. Ivan je programatsko ime, odnosno navještaj milosnog vremena.

Svi su bili začuđeni, pa i Zaharija koji nije vjerovao kada mu je anđeo navijestio djetetovo rođenje i koga je Bog zbog toga kaznio tako da nije mogao govoriti, ali sada je ponovo dobio moć govora. U tom mu se trenutku otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Zaharija se u svojem hvalospjevu 'Blagoslovljen' izražava riječima punim zahvalnosti i veličanstvenim proroštvima.

Ti su događaji pogodili ljude, jer je u njima vidljivo prisutna Božja ruka. Ljudi se pitaju: „Što li će biti od ovoga djeteta?“ Zapravo, Ivan će, rastući, malo po malo, izvan onog uobičajenoga, očitovati naklonost prema duhovnom životu jedinstva s Bogom. Evanđelje kaže: „Dječak je međutim rastao i duhom jačao“.

Potom je dobio nadahnuće i otišao živjeti u pustinju. Tako je pokazao snažan duhovni poticaj koji ga je odveo živjeti kao eremit ili u zajednicu koja je živjela u pustinji. Znamo da je u to vrijeme postojala zajednica Qumran koju su činili ljudi koji su se povukli u pustinju kako bi Gospodinu pripremili put. Možda je Ivan imao kontakte s tom zajednicom?!

Dakle, Ivan je bio „predodređen“ za vrlo važno poslanje, to jest da Gospodinu pripremi put.

Kada Gospodin nekoj osobi želi dati milost, brižno je priprema, kako bi ju bila u stanju dobro primiti. Milost se bez pripreme ne može primiti i u tom je slučaju Bog niti ne naviješta. Međutim, priprema pomaže ljudima da budu pažljivi i raspoloživi za Božji zahvat, te se tako ta važna milost koja dolazi može prihvatiti.

Poslanje je Ivana Krstitelja pripremati narod za Mesijin dolazak. U prvom čitanju slušamo te riječi Sluge Gospodnjega: „Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao“. Te nam riječi, koje se odnose na Ivana Krstitelja, prikazuju njegovo zvanje kao nešto što je Bog predvidio mnogo prije njegova rođenja.

Prvo čitanje, zatim, poslanje Sluge Gospodnjega opisuje ovim riječima: „Od usta mojih britak je mač načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu“. Usta su Krstiteljeva bila kao britak mač, jer je propovijedao s velikom snagom. Evanđelje nam ga prikazuje kao snažnog proroka koji propovijeda krštenje obraćenja, gledajući na otpuštenje grijeha. Također nam kaže da svoje slušatelje nije poštedio teških riječi, nazivajući ih „leglo gujinje“ kako bi ih prodrmao i učinio pažljivima i raspoloživima za Božju milost. Ivan Krstitelj ne boji se nikoga, ni Heroda kojem spočitava brak sa ženom njegova brata.

S druge strane, Ivan Krstitelj se pokazuje vrlo ponizan. Zbog njegove iznimne osobnosti, ljudi misle da bi mogao biti Mesija, no on to odlučno niječe. Tako se očituje njegova poniznost. Ivan Krstitelj samo je glas Onoga koji govori u pustinji i kaže: „Pripravite put Gospodinu!“ Naviješta drugoga koji mora doći: „Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući“. Ivan naviješta dolazak Isusa, istinskog Mesije, Božjega Sina koji je postao čovjek.

Ivan se ponizuje pred Isusom kada kaže: „Nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući“. To je izraz velike poniznosti koja pokazuje autentičnost njegova poslanja. Ivan Krstitelj ne pokušava pažnju privući na sebe, nego je želi privući na Božju riječ, na Božju milost i na Božjega Poslanika, Mesiju koji mora doći.

Na kraju, mogao je imati dojam da je uzalud govorio, jer je uhićen i zatvoren. Herod ga je bacio u zatvor zato što mu je i u javnosti prigovarao. Ivan je kao Sluga Gospodnji mogao reći: Uzalud sam se mučio, ni za što i uzalud sam svoje snage potrošio. Mogao je imati dojam da je beskorisno živio, bez dobrih rezultata, dapače da je živio život koji je završio porazom.

No Duh Sveti ga je ponovo podigao i dao mu shvatiti da žrtvom svojega života, na najvrjedniji i najdjelotvorniji mogući način, ostvaruje svoje poslanje u svijetu. Zapravo, da Ivan Krstitelj nije umro kao mučenik, glas bi se o njegovoj svetosti mnogo manje pročuo.

Sluzi Gospodnjem Bog odgovara: „Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima da spas moj budeš do nakraj zemlje“. Te se riječi odnose osobito na Isusa, no na neki način i na Ivana Krstitelja. Naime, zahvaljujući svojem propovijedanju, a još više mučeništvu, postao je svjetlo ne samo Izraelu, nego i svim kršćanima.

Kršćani cijeloga svijeta časte ga kao sveca; njegov nas blagdan podsjeća da i dalje ima važnu službu u životu kršćana. Njegova je služba pripreme uvijek aktualna. Zahvaljujući njemu, naša vjera u Isusa ima dublje korijenje. Ivan Krstitelj nas potiče uvijek se pripremati za Gospodinovu milost iskrenim obraćenjem, trudeći se biti joj otvoreni i snažno joj se nadajući.

Svetkovina je Rođenja Ivana Krstitelja toliko važna u Crkvi, da je jača od nedjelje, što se rijetko događa s blagdanom nekoga sveca.

Radujmo se zbog te svetkovine. Prihvatimo sve Gospodinove milosti koje nam je udijelio po toj osobi koja je pokazala vjernost za primjer, veliku hrabrost u naviještanju Božje riječi i izvanrednu velikodušnost do žrtve vlastitoga života, u unaprijed življenom jedinstvu s otajstvom Isusove muke, smrti i uskrsnuća; otajstvom koje sada na konačan način osvjetljava Ivana Krstitelja.