Osvrt na knjigu Ante Čaljkušića "Zvrk u Božjim rukama"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Već šestu godinu zaredom održan je u Zagrebu ″Hod za život″. Istodobno se, u subotu 29. svibnja, hodalo za život i u drugih šest hrvatskih gradova, među kojima i, prvi put, u Imotskome. Tisuće ljudi svih životnih dobi hodali su slaveći život od samoga njegova začetka; iskazujući ljubav, poštovanje i solidarnost prema svoj djeci, nerođenoj i rođenoj, uz njih majkama, očevima, bakama i djedovima, svim našim obiteljima i domovima u zajedničkoj domovini Hrvatskoj. ″Za zaštitu svakog ljudskog života – bez diskriminacije!″, geslo je ovogodišnjega ″Hoda za život″.
Uz ″Hod za život″ valja spomenuti i srodnu, sestrinsku i kršćansku udrugu odnosno inicijativu ″40 dana za život″. Zahvaljujući njezinim nastojanjima do sada je spašeno više od stotinu nerođene djece, zapravo nekoliko razreda malih đaka, jer njihove su majke odustale od pobačaja. Broj sačuvanih dječjih života za koje se ne može pouzdano znati, zasigurno je znatno veći s obzirom na to da medicinski djelatnici potvrđuju kako je u vrijeme djelovanja inicijative ″40 dana za život″ broj pobačaja zamjetno smanjen. Inicijativa je proširena u 35 gradova i otvorila je pet ″centara za život″, koji su ne samo savjetovališta za trudnice nego nude i savjete o liječenju neplodnosti, čistoći spolnoga života i drugome.
Zasigurno najzaslužniji za plodonosno širenje inicijative ″40 dana za život″ diljem naše domovine jest Ante Čaljkušić, predsjednik njezina hrvatskog ogranka. Godine 2020. nakladnik Betlem u Zagrebu objelodanio je njegovu knjigu naslovljenu ″Zvrk u Božjim rukama″.
Možemo se zapitati otkuda takav naslov. Tijekom jednoga predavanja na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, student Ante Čaljkušić je, kako sâm napisa, ″izvodio opet nešto svoje″, što je kod većine kolega izazvalo nezadovoljstvo. Profesor Anton Tamarut stade u Čaljkušićevu obranu te na svečan, pjesnički i autoritativan način, sa stankom nakon svake rečenice, prozbori: ″Nemojte mi dirati Antu! On je moj fan. On mene voli. On jest zvrk, ali kad Bog zavrti taj zvrk u Svom smjeru, nitko ga od nas neće moći pratiti!″ Knjigu ″Zvrk u Božjim rukama″ otvara Ante Čaljkušić ovim riječima vrijednima citiranja:
″Trenutci kada u naručju držite dijete koje je trebalo biti pobačeno, a spašeno je od Boga preko ljudi iz ′40 dana za život′, milosni su trenutci. To su trenutci kada vrijeme za mene stane, kad me obuzmu snažne emocije i zahvalnost. Malena Petra, Engel, Vito, Roko, Nika, Antonija, Edin, Julijan… osjećaj je neusporediv i neopisiv. U teškim trenutcima, a i takvih prečesto ima, samo se sjetim blaženih trenutaka i ponovno postajem jak i snažan te mi svaka neprilika postaje prilika da ponovno ojačam, snažnije nego ikada prije.″
″Ove riječi autora ove jedinstvene knjige, Ante Čaljkušića, prelijepo opisuju kako se on bori za život″, napisao je sisački biskup Vlado Košić i nastavio: ″Ova je knjiga spomenik tog nastojanja, apostolata života koji on promovira svojim nesebičnim i originalnim zalaganjem.″
Ne bi smjelo ostati nespomenuto da su predgovore napisali pater Marko Kornelije Glogović, utemeljitelj pavlinskog apostolata za život i udruge ″Betlehem″, i don Damir Stojić, župnik župe Duha Svetoga na Jarunu u Zagrebu. Od nekoliko impresija istaknutih na ovitku knjige, citirat ću ònū koju je napisala Diana Tikvić, urednica novih medija Hrvatske katoličke mreže:
″U ovoj se originalnoj knjizi isprepliću humoristična i dramatična stvarnost. Ante je na domišljat način uspješno približio grozotu pobačaja, pišući razumljivo za svakog čitatelja. Govori o pustoši koju pobačaj iza sebe ostavlja ukazujući pritom i na veličanstveno Božje milosrđe prema svakom raskajanom čovjeku. Ante je dao konkretno rješenje koje će, ako ga upotrijebimo, uroditi pobjedom kulture života nad kulturom smrti.″
Nastavljajući se na riječi Diane Tikvić, rekao bih da je pravoj duhovnosti i zdravoj duhovitosti jedan izvor – Duh Sveti i Bog sâm. A Bog je, uz duhovnost i duhovitost, zamilovao i nadario Antu Čaljkušića brojnim drugim darovima odnosno talentima, među kojima bih posebno istaknuo moć da potakne na spasonosnu preobrazbu i životonosno preusmjerenje. Preobrazbu duhovne raspoloživosti i preusmjerenje emocionalnih i afektivnih impulsa prema daru nerođenoga ljudskog života i njegovoj svetosti. Ženama trudnicama ili, bolje rečeno, majkama, nije uskratio slobodu izbora. Prividno antagoniziranu dvojbu između ″za život″ (ʺPro Lifeʺ) i ″za izbor″ (ʺPro Choiceʺ) životodajno je pomirio Ante Čaljkušić marno i neumorno odjelotvorujući Jahvine riječi upućene Mojsiju i izabranomu narodu: ʺŽivot, dakle, biraj!ʺ, kako čitamo u 30. poglavlju biblijske knjige ʺPonovljeni zakonʺ.
Završavamo rečenicama kojima je autor zaključio ovu knjigu, vrijednu svake pohvale i preporuke:
″Duhovna borba u spašavanju nerođenih nalik je uspinjanju na visoku planinu. Ta i takva borba zahtijeva dugotrajne pripreme, čvrst karakter i nesalomljivu volju. Što viši uspon, to širi horizont i ljepši pogled. A tek pogled sa samoga vrha s kojeg ćemo, nadam se, gledati svijet mira, radosti i ljepote, svijet bez pobačaja! Ne sumnjam da ćemo uspjeti jer mi nismo obični planinari; mi smo duhovni alpinisti! A naši su alati, kako stalno ističem, molitva, post i miroljubivo bdijenje. Važna su također djela milosrđa i naša međusobna solidarnost, a najvažnija je pak, ′Božja blizina i ljubav koja iznutra mijenja, preobražava i čovjekov život usmjeruje svojoj punini′ (Anton Tamarut). Punini Božjoj, dakako.″
