Osvrt na knjigu Michaela J. Sandela "Što se novcem ne može kupiti"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

U 22. poglavlju ″Evanđelja po Mateju″ čitamo kako farizeji htjedoše uhvatiti Isusa u riječi te pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima. I oni Isusa upitaju: ″′Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?′ Znajući njihovu opakost, reče Isus: ′Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!′ Pružiše mu denar. On ih upita: ′Čija je ovo slika i natpis?′ Odgovore: ′Carev.′ Kaže im: ′Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.′″ Te se Isusove riječi često pogrešno tumače i instrumentaliziraju kada ih uzimaju za primjer koji tobože potvrđuje imperativ odvojenosti države od Crkve, Božjega od careva područja, sfere privatne vjere od javne odnosno političke sfere. A tu je zapravo riječ o odvojenosti dvaju svjetova: zemaljskoga carstva, gdje novac nešto vrijedi i znači, i kraljevstva Božjega, u okrilju kojega novac ne predstavlja ništa.

Živimo u postmodernome dobu ili, kako se sve češće može čuti, ″post-postmodernom″, gdje gotovo sve ima cijenu, a ništa nema vrijednost; ili, drukčije rečeno, ničemu ili malo čemu se pridaje istinska vrijednost. K tome se običava reći kako je sve moguće kupiti novcem. Neki će otpovrnuti da to i nije posve tako jer, kako kažu, novcem ne možemo kupiti vrijeme. I dodaju da se, za razliku od toga, s vremenom može steći novac. Jasno je da se ma kako velikim novcem ne može vratiti proteklo vrijeme i nadoknaditi ono što je izgubljeno s vremenom i u vremenu. Te istine bijaše bolno svjestan francuski književnik Marcel Proust pišući ciklus izvanredno strukturiranih romana ″U traganju za izgubljenim vremenom″.

No ipak se, u posve određenome smislu, novcem može kupiti vrijeme. Primjerice, ako tkogod žarko želi gledati neku vrlo traženu kazališnu ili baletnu predstavu, a nije spreman potrošiti vrijeme na višesatno čekanje u redu za kupnju ulaznica, može unajmiti nekoga tko će to učiniti umjesto njega. Takvi nam primjeri govore da se novcem u određenome smislu može kupiti vrijeme.

Unajmljivanje čekača u redu za ulaznice razmjerno je bezazlena pojava u usporedbi s posve neprihvatljivim, sa stajališta kršćanske etike odnosno bioetike, praksama unajmljivanja zamjenske ili surogat majke, kojim putem se novcem kupuje vrijeme devetomjesečne trudnoće. Jer moguće je platiti novcem da netko drugi iznese trudnoću i rodi dijete. Tko će biti djetetova majka odnosno roditeljica – zamjenska majka koja je dijete rodila ili pak žena iz čije je oplođene jajne stanice nastao zametak koji je potom postavljen u maternicu druge žene, zamjenske majke – posebna je tema kojom se ovdje ne ćemo baviti. Na Zapadu, najviše u Sjedinjenim Američkim Državama, sve je veća potražnja za surogat majčinstvom te za to plaćaju ženama u drugim zemljama, posebice u Indiji, gdje su takve usluge triput jeftinije nego u SAD-u. Takvo je komercijalno surogatstvo u današnjemu svijetu postalo brzorastuća, kako kažu, ″industrija″. Zapravo je posrijedi svojevrsna ″reproduktivna prostitucija″.

O tim i mnogim drugim praksama govori knjiga ″Što se novcem ne može kupiti: Moralne granice tržišta″. Autor je Michael J. Sandel, profesor političkih znanosti na Harvardskome sveučilištu, koji je k tome gostujući profesor na Sorboni u Parizu, a držao je predavanja o ljudskim vrijednostima na Oksfordskome sveučilištu. Hrvatsko izdanje knjige ″Što se novcem ne može kupiti″ objavila je nakladna kuća Verbum u kolovozu 2020. godine.

U knjizi se propituje koje su moralne granice tržišta i postavlja se jedno od najvažnijih pitanja našega vremena poodmakle i ocvale postmoderne, pitanje u retoričkome obliku: Nije li svijet u kojemu je sve na prodaju naopak? Na ovitku knjige među inim čitamo:

″Trebamo li novcem poticati djecu da čitaju knjige ili dobivaju dobre ocjene? Trebamo li dopustiti tvrtkama da kupuju pravo na onečišćenje okoliša? Je li etično plaćati ljudima da doniraju organe ili da se na njima testiraju opasni novi lijekovi? A što mislite o kupovanju upisa na elitna sveučilišta ili političkih položaja? / […] / Nismo ni primijetili da smo se posljednjih desetljeća iz društva koje ima tržišnu ekonomiju prometnuli u tržišno društvo u kojemu gotovo sve ima svoju cijenu. Kako uopće možemo spriječiti da tržišno razmišljanje i tržišne vrijednosti ne zagospodare svim aspektima života: zdravljem, obrazovanjem, sportom, politikom, pravom, čak i obiteljskim životom i drugim međuljudskim odnosima? / U ovoj iznimnoj knjizi Michael J. Sandel pokreće raspravu kakve dosada nije bilo u našemu dobu obilježenu svevlašćem tržišta te s jasnoćom obrazlaže koja je prava uloga tržišta u demokratskom društvu i kako možemo zaštititi moralne i građanske vrijednosti koje tržište ne priznaje i koje se ne mogu kupiti novcem."

Ekonomija ne smije biti nadređena ekologiji, tržišno rezoniranje ne smije trgovati moralom. Nažalost, brojni ljudi koji imaju mnogo novca smatraju da njihove želje ili preferencije, jer mogu platiti da budu ostvarene, trebaju biti zadovoljene nekritički, ne mareći za njihovu moralnu vrijednost, odgovornost prema sebi, drugima i cijelomu živom i neživom svijetu. Profesor Michael J. Sandel postavlja slikovito pitanje: ″Treba li vaša želja da naučite dijete čitati doista imati jednaku važnost kao želja vašega susjeda da iz neposredne blizine ubije morža?″

Knjiga ″Što se novcem ne može kupiti″ sastoji se od uvoda naslovljenog ″Tržište i moral″ te pet dijelova naznačenih naslovima: ″Preskakanje reda″, ″Financijski poticaji″, ″Kako tržišta istiskuju moral″, ″Tržišta životom i smrću″ i ″Pravo na davanje imena″.

Ovo zaista vrijedno izdanje pokazuje puteve kojima ćemo izbjeći zamke suvremenoga svijeta gdje je sve manje stvari koje se ne mogu kupiti novcem, a one su upravo zato dragocjene; ova nam knjiga pokazuje kako cijeniti visoke moralne vrijednosti i veličinu sve zapostavljenije građanske vrline umjesto da visoko vrednujemo ono što ima veliku tržišnu cijenu.