Vatican News
Dobra Majka Klaudija Boellein, uršulinka, odgojiteljica i mistikinja Dobra Majka Klaudija Boellein, uršulinka, odgojiteljica i mistikinja 

Službenica Božja Dobra Majka Klaudija Boellein

"Njezina pojava djelovala je vrlo naravno, njezinu svetost otkrivali smo pomalo", govorili su o njoj. Povodom 69. godišnjice preminuća Dobre Majke Klaudije, njezin nam život prikazuje s. Klaudija Đuran

S. Klaudija Đuran, osu - Varaždin

Mnogima je dobro poznat lik Dobre Majke Klaudije Boellein, varaždinske uršulinke, odgojiteljice i mistikinje, rođene u Đakovu 17. siječnja 1875. i umrle u Varaždinu na glasu svetosti 3. veljače 1952. godine.

Već kao 12-godišnja djevojčica, na dan prve svete pričesti, Jerina-Irena dubinski je doživjela Boga, njegovu svetost i njegovu prisutnost, i u njoj proživjela cijeli život. Bilo je to u crkvi sv. Vinka sestara milosrdnica u Zagrebu, 1. svibnja 1887. godine.

Sama je zapisala ovo:

"Veliku sam milost primila na dan prve pričesti, dne 1. svibnja 1887. Kroz nekoliko sati bila sam posve odsutna zemaljskom životu, otrgnuta svemu stvorenome, a proniknuta prisutnošću Božjom. Osjećala sam Boga u sebi. Sreća moja bila je neopisiva. Ovu istu milost primila sam još dvaput u životu."

Sav religiozni život djevojčica je primila od djeda s očeve strane, Dragutina Boelleina, prijatelja biskupa Strossmayera i upravnika svih biskupskih imanja. Blagi otac Janko umro joj je kad je imala nešto više od tri godine, te je ostala s hladnom majkom koja nije primila vjerski odgoj. Majčin otac Mirko Hrvat, bio je liberal i antiklerikalac. Bio je deset godina predsjednik Hrvatskog sabora i tijekom te je službe umro 1893. godine.

Jerina je pohađala školu s godinu dana starijom sestrom Melitom, prvo kod sestara sv. Križa u rodnom Đakovu, a od trećeg razreda u Zagrebu kod sestara sv. Vinka u Frankopanskoj ulici, kad se majka preudala. Ujedno je pohađala i glazbenu školu i postala izvrsna glazbenica. Unatoč vjeri nesklonoj sredini, spomenuta rana Božja objava opečatila je njezinu dušu za čitav život. Mnogo joj je pomagao njezin ispovjednik, kasnije sveti biskup Josip Lang.

U varaždinski je samostan stigla u ponedjeljak, 4. travnja 1904. godine, bez oproštaja sa svojima, jer je vidjela majčinu nepopustljivost, a u sebi nosila snažan Božji zov.

Čim je stupila u taj samostan, sestre i učenice osjetile su da iz nje zrači nebo. Bila je sva uronjena u Boga, skromna i jednostavna, a opet otvorena za drugoga kao da je jedini na svijetu. Nitko nije niti slutio iz kakve odlične sredine dolazi u siromaštvo samostana, niti su mogli slutiti kakvu je već životnu borbu prošla u ostvarenju svoga zvanja. No kad su sestre spoznale da joj majka nikada ne piše, postale su svjesne velike žrtve i križa koji je Gospodin u svojoj ljubavi stavio na ramena te nježne osobe. On je u njoj gradio svoju katedralu, a u nju se mora ugrađivati samo čvrsto i prokušano kamenje vjere i ljubavi.

Majka joj je ipak poslala za miraz najskuplju opremu kao za udaju, od skupocjenog posuđa ručne unikatne izrade i posteljine do stilskog namještaja i glasovira. Kako je Irena došla u strogi klauzurni samostan, više nikada nije vidjela svoju majku, jer ju majka nikada nije posjetila. No žrtva je učinila svoje: majka je došla do vjere i vjerske prakse.

Irena-Jerina redovničko je odijelo primila na dan sv. Augustina, 28. kolovoza iste, 1904. godine. S odijelom je primila ime Marija Klaudija od Bezgrješnog začeća. Gajila je iznimno veliku pobožnost prema Mariji. Zavjete je položila na Malu Gospu, 8. rujna 1906. godine.

Majka Anđela Zemljak piše: "Poznam Klaudiju od vremena kad je ušla u Red. Njezina pojava djelovala je vrlo naravno, njezinu svetost otkrivali smo pomalo. Bila je prožeta poniznošću bez ikakve namještenosti. Poniznost je bila bit njezina duhovnog lika. Poniznost, to je Klaudija." Slovenska uršulinka, s. Julijana, promatrala ju je s druge strane: "Bila je nježna, blaga, nikad nije naglo i oštro nastupila; bila je puna baš one prave majčinske ljubavi prema svakome. Kad bi svi bili takvi, bio bi raj na zemlji."

Sva se predala Gospodinovoj službi i povjerenim dušama i uzvraćala mu ljubav za ljubav. Gotovo 130 učenica i njezinih redovničkih sestara dadoše izjave pod prisegom o njezinoj iskrenoj i delikatnoj ljubavi, o dubokoj poniznosti i poštovanju prema svakome bez iznimke, o krajnjem razumijevanju i strpljivosti s dječjim nestašlucima, sa željom da svakom biću pomogne i daruje Boga, a po poslanju odgoja da u djeci oblikuje Isusov lik. Iako je predavala svjetovne predmete: sviranje, crkveno i narodno pjevanje te njemački jezik, na učenice je ostavljala dubok dojam te su u životu nasljedovale njezin način odgoja svoje djece. Posebna karizma M. Klaudije bilo je poslanje tješenja.

Godine 1929. papa Pio XI. obratio se cijelom katoličkom svijetu potičući ga da moli za obraćenje Rusije. Majka Klaudija, po izričitom Božjem mističnom poticaju i dopuštenjem ispovjednika, žrtvovala je svoj život na tu nakanu svete Crkve. Otada, priznaje, na nju su se sručile sve nevolje, a posebno tifus 1941. godine, od kojega se nije nikada oporavila. Sve je strpljivo, smireno i vedro podnosila u potpunom zaboravu sebe, sve za besmrtne duše. Umrla je u nedjelju 3. veljače 1952. godine, dok je cijeli dan u kapelici bio izložen Presveti oltarski sakrament. Odmah se Varaždinom pronio glas: Umrla je svetica! Otada je vjernicima posredovala mnoge milosti za dušu i tijelo.

Evo nekih misli M. Klaudije:

"Bog je neizmjerno dobar. Sama dobrota. Pouzdajte se, pa će sve biti dobro!"

"Molitva je sredstvo kojim se sve postiže. Molimo, s pouzdanjem molimo! Bog je ljubav!… O ne da se opisati, ne da se shvatiti tolika dobrota i ljubav Božja!" …

"Bog je prisutan u svim našim patnjama i borbama, a ta je prisutnost, prisutnost ljubavi. Predajmo se toj ljubavi, zaklonimo se u 'krilo Očevo', tu je siguran i trajan mir. Imajmo veliko pouzdanje u beskrajnu ljubav Isusovu, i bit ćemo 'kao gora Sion'!"

"Naš život nije ništa, ako nije u Presvetom Trojstvu. Ono što je za prirodu sunce, to za našu dušu mora biti Presveto Trojstvo. Moramo se ukorijeniti u Presveto Trojstvo!"

"Najljepša je molitva od jedne riječi: BOG! BOG! BOG! BOG!"

Molitva:

"Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i čovjekoljublje, ti najbolje poznaš patnje današnjega čovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i udijeli svima koji joj se utječu snage i olakšanja. Umnoži im vjeru, utvrdi pouzdanje, usavrši ljubav. Amen.

Slava Ocu … "

Ili:

"Bože, Oče malenih i poniznih, u kojega se Majka Klaudija toliko uzdala i kojega je vjerno ljubila, udijeli svojoj Crkvi sve milosti koje te po njezinu zagovoru molimo te proslavi svoju vjernu službenicu na čast Presvetog Trojstva. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Slava Ocu …"

01 veljače 2021, 15:58