Isusovac, pater Alan Modrić preuzeo službu duhovnika u Papinskom hrvatskom Zavodu svetoga Jeronima u Rimu
U srijedu 17. veljače 2021., u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu je, tijekom liturgijskog slavlja Pepelnice, prvoga dana korizme, isusovac p. Alan Modrić, profesor kanonskog prava na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu, preuzeo službu duhovnika u Zavodu sv. Jeronima. Tijekom svete mise je položio ispovijest vjere. Slavljem je predsjedao mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, ujedno i predsjednik Biskupske komisije za Zavod sv. Jeronima. Dosadašnji duhovnik isusovac p. Mihály Szentmártoni, koji je vršio službu duhovnika od 30. rujna 2001. godine, zbog navršene je kanonske dobi razriješen službe duhovnika u zavodu. Koncelebrirali su rektor vlč. Marko Đurin, vicerektor vlč. Marko Škraba te svi svećenici koji trenutno borave u zavodu.
Homiliju je na euharistijskom slavlju održao novi duhovnik p. Modrić. Osvrnuo se na pročitani tekst iz Matejeva evanđelja u kojem susrećemo Gospodina Isusa u židovskom religijskom okruženju koje posebice časti bogoljubna djela: milostinju, molitvu i post. Naveo je kako su to djela koja čovjeka čine pravednim pred Bogom, a koje i sam Isus cijeni, ali im daje jednu potpuno novu dimenziju sa svojim riječima: „Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“.
U nastavku homilije p. Modrić je razložio navedene Kristove riječi ističući kako su one važne ne samo za korizmeno vrijeme već za cijeli život jer nam očituju kakav je Bog u sebi i za nas. Tako riječ „Otac tvoj“ svakoga uvodi u osobni odnos s Bogom, a to je ono što Otac nebeski želi od početka gajiti sa svakim pojedinim čovjekom – duboki i prisni odnos u kojem će ga moći upoznati kao Boga koji je sama nježnost i milosrđe, koji je spor na ljutnju, a bogat dobrotom – Bog koji čeka povratak svakog čovjeka u njegovo krilo.
Nadalje, Krist govori o Ocu kao onom „koji vidi“. Propovjednik je te Kristove riječi povezao s događajem stvaranja iz Knjige Postanka, gdje je Božji pogled onaj koji na koncu svakog dana stavlja pečat na stvoreno. Taj Božji pogled, koji je pogled ljubavi usmjeren prvenstveno na pšenicu, a ne na kukolj, konstanta je u čovjekovu životu koja mu omogućuje sigurnost, radost i mir – ustvrdio je p. Modrić. Tumačeći izraz „u skrovitosti“, duhovnik je dozvao u sjećanje Kristov nazaretski život u skrovitosti te uočio da se sva silna Božja otajstva događaju u ambijentu skrovitosti sugerirajući kako život svećenika – studenta sa sobom nosi jako izraženu upravo tu dimenziju skrivenosti i rada u povučenosti.
Na kraju homilije je napomenuo kako se upravo u riječima „uzvratit će ti“ sâm Bog očituje kao „Otac koji se ne da natkriliti u velikodušnosti“ te koji na čovjekovo pružanje milostinje uzvraća darivanjem nebeskoga blaga, na ustezanje od hrane i pića uzvraća duhovnom hranom i utjehom, dok na vrijeme darovano u molitvi uzvraća darom jake vjere, obnovljene nade i goruće ljubavi, zaključivši kako je istina da uvijek više primamo nego dajemo.
Na kraju euharistijskoga slavlja riječ je uputio i dosadašnji duhovnik p. Szentmártoni. Prisjetio se trenutka kada je primio poziv od hrvatskih biskupa da preuzme službu duhovnika u Zavodu sv. Jeronima te razgovora sa svojim poglavarom, a potom i s duhovnikom koji mu je savjetovao da prihvati službu duhovnika uz proročke riječi „da će mu to biti najljepše godine svećeničkog služenja“. Potvrdio je da su se te riječi doista i ostvarile, jer se trenutno osjeća i radosno i blagoslovljeno zbog vršenja duhovničke službe.
Istaknuo je također da je svoju službu želio vršiti na tri razine: kao sluga (u ispovijedima i razgovorima), kao prijatelj (u svakodnevnim susretima i raznim proslavama) i kao stariji brat (u savjetima za studij i mentorstva), unoseći u svaku od tih stvarnosti dimenziju osobnosti navodeći kako je zauzvrat dobio povjerenje i iskrena poznanstva, mnoge prijatelje širom svijeta, a uz sve to protkan je i osjećajem ponosa, jer su mnogi bivši „jeronimaši“ postali izvrsni profesori i odgojitelji. Na kraju je zahvalio hrvatskim biskupima koji su mu iskazali povjerenje, svim poglavarima Zavoda, rektorima i vicerektorima, časnim sestrama i ostalim suradnicima koji su sudjelovali u radu zavoda. P. Alanu Modriću zaželio je svaki blagoslov u novoj službi zaključivši svoj oproštajni govor šaljivim citatom jednog svojeg profesora koji je pred odlazak u mirovinu rekao: „Bili ste divni, a priznajte da ni ja nisam bio loš!“
Na kraju je riječ zahvale p. Szentmártoniju uputio rektor Đurin istaknuvši kako je teško službu duhovnika izmjeriti ljudskim mjerilom i staviti ju u neke brojeve i okvire. Naveo je da je u vrijeme službe duhovnika p. Szentmártonija kroz zavod prošlo ukupno 170 svećenika, te da su se izmijenila tri rektora i četiri vicerektora. Zahvalio je duhovniku na redovitom tjednom dolasku u zavod; na raspoloživosti za ispovijedanje i duhovne razgovore; na mnoštvu održanih duhovnih vježbi i nagovora kao i na svakoj drugoj vrsti pomoći u kojoj se očitovala činjenica da je uložio cijelog sebe u službu duhovnika svećenika u Zavodu sv. Jeronima, koji su zaista u njemu mogli imati pravog duhovnog oca. Kao mali znak zahvalnosti i sjećanja darovao je p. Szentmártoniju kip sv. Jeronima udubljenog u proučavanje Svetog pisma, rad akademskog kipara Ilije Skočibušića. Na kraju, rektor je izrazio dobrodošlicu novom duhovniku p. Alanu Modriću preporučivši ga zagovoru Majke Marije, sv. Ignacija Loyolskog i sv. Jeronima te je i njemu darovao kip sv. Jeronima udubljenog u proučavanje Svetog pisma kako bi mu bio nadahnuće i zagovornik na novom polju rada.
