JRS BiH - ekumenizam i bratstvo i na terenu i za zajedničkim stolom
Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb
Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice JRS u jugoistočnoj Europi p. Stanko Perica, SJ, boravi ovih dana u uredu organizacije u Bihaću, na čijem širem području migranti i izbjeglice borave u uvjetima koji posjeduju sva obilježja humanitarne katastrofe.
Tamo, u Bosni, u ledenom paklu migrantskih kampova i improviziranih skloništa, muslimani, katolici i pravoslavci rade zajedno za Isusovačku službu za izbjeglice. "Dajemo glas onima koji ga nemaju, a ova međureligijska suradnja nam daje hrabrost“ – govori za Radio Vatikan p. Perica.
Bihaćki "Samarijanci" govore bosanski, ali i hrvatski, srpski, arapski i brojne druge jezike, dok međusobno komuniciraju na engleskom. Oni su suradnici, prevoditelji i kulturni medijatori Isusovačke službe za izbjeglice, petnaestak katolika, pravoslavaca i muslimana, koji u hladnom gradu sjeverne Bosne, nekoliko kilometara od granice s Hrvatskom, donose "kap čovještva u more patnje”. Često su jedina nada stotinama pakistanskih, sinhaleških, iračkih i afganistanskih izbjeglica koji borave u kampovima Borići i Sedra, kao i onih koji spavaju u snijegu, na 15 stupnjeva ispod ništice, nakon požara koji je početkom ove godine uništio kamp Lipu.
"Uvijek je šok vidjeti ove muškarce kako hodaju u papučama po snijegu koji im seže gotovo do koljena", rekao je iz Bihaća p. Stanko Perica. Mnogi pale plastiku kako bi se ugrijali, boraveći u napuštenim ili nikada dovršenim objektima, na golom betonu, bez prozora i vrata.
„Ovdje je lako zapaliti ovaj populizam. Mi smo u ovoj regiji već toliko patili posljednjih desetljeća upravo zbog populizma, no čini se da nismo puno naučili”- razmišlja p. Perica, komentirajući neke političke odluke koje nikako ne mogu dovesti do rješenja ove izuzetno teške situacije. Tješi ga to što u JRS-u kolege različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti i rade i mole zajedno, za istim stolom.
Tako su organizirali i ekumensko okupljanje.
„Situacija u Bosni uistinu je dramatična, ali ova međureligijska suradnja ohrabrujući je aspekt cijele ove tužne krize“ – govori p. Perica. „Svi zajedno radimo, katolici, pravoslavci i muslimani, kako bismo pomogli i vratili dostojanstvo ljudima koji su ovamo pristigli. Svi imamo iste emocije, iste osjećaje. Svi smo istinski dirnuti, vidjevši ovoliku patnju pred sobom. Izbjeglice spavaju na otvorenom, u ovim hladnim zimskim danima, zagrijavajući se paleći plastiku, dok s druge strane ovi "Samarijancii" pokazuju suosjećanje, blizinu, humanost. Naša misija JRS temelji se na tri riječi: pratiti, služiti i zagovarati. U tom je kontekstu možda najteže zagovarati, budući da je ovo kriza koju uzrokuje i politika, a u političkom je diskursu vrlo lako, politički često vrlo korisno, napasti one koji nemaju glasa. Zbog toga im želimo dati glas, ne govoriti samo u njihovo ime, već i zajedno s njima i zbog njih“ – zaključuje p. Perica, pozivajući se i na Papinu socijalnu encikliku Fratelli tutti, u kojoj je pozvao na dostojanstven život za sve, ali i uočio opasnost neodgovornog populizma koji je velika prijetnja čitavom društvu.
