O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Molitva za jedinstvo kršćana, Nedjelja Božje riječi i poziv koji Isus svakodnevno upućuje bili su središtu propovijedi riječkoga nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića na svetoj misi koju je jučer (24. siječnja) predslavio u riječkome Centru za mlade „Bl. Miroslav Bulešić“ prigodom završetka Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Riječkoj nadbiskupiji.
Na početku euharistije nadbiskup je posebnu čestitku izrekao novinarima u povodu blagdana njihova nebeskog zaštitnika sv. Franje Saleškoga, istaknuvši da je novinarstvo plemenit poziv, a Franjo Saleški uzor kako biti graditelj boljega svijeta.
U propovijedi se posebno obratio mladima, kazavši da Molitvena osmina za jedinstvo kršćana poziva na otvorenost prema drugima. Kao kršćani moramo u duhu Isusa Krista biti blizu svima, osobito onima koji se nalaze na rubovima. Ne smijemo tražiti ono što nas dijeli, nego se oslanjati na ono što nas povezuje. Starije generacije, pa ni ova naša, nisu uspjele u tome. Ali, zašto ne biste vi uspjeli? Zašto ne biste promijenili Crkvu i učinili je jednom Kristovom Crkvom u kojoj ćemo svi zajedno moći moliti i u kojoj ćemo svi, jedni s drugima biti braća i sestre – poručio je mladima riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, uz poziv da se kroz intenzivnije čitanje Svetog pisma još više zagledamo u ono temeljno po čemu smo kršćani – Boga koji se objavio u Isusu Kristu, a koji je i sam Božja Riječ.
Središnje ekumensko molitveno slavlje Požeške biskupije održano je u subotu, 23. siječnja, u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pakracu, a predvodili su ga požeški biskup Antun Škvorčević i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk.
Biskup Škvorčević u svome je nagovoru istaknuo da je moć Isusove ljubavi s križa jedina kadra stvoriti istinsko jedinstvo u nama i s drugima oko nas te radi toga i na ovom večerašnjem slavlju valja zajednički i pojedinačno postaviti Pavlovo pitanje: »Zar je Krist razdijeljen?« Nastupamo li tako da se najprije nazivamo katolicima, pravoslavcima ili protestantima, umjesto da prije svega govorimo da smo Kristovi i da se tako ponašamo? Ako Isus Krist nije u nama Božja moć koja nas ozdravlja od razbijenosti grijehom i povezuje s drugima, ostat ćemo u nemoći svoga neskladnog bića i svojih podjela. Podsjetivši da je tema ovogodišnje molitvene osmine Isusova riječ iz Ivanova Evanđelja »Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda«, požeški je biskup ustvrdio kako je ljubav jedina istinska životna formula, otajstvo našeg osobnog i zajedničkog postojanja.
Potom je prigodnu riječ sudionicima slavlja uputio episkop Jovan. Kazao je kako se minulih dana, kad je zajedno s biskupom Škvorčevićem pohodio ljude koji su nastradali u potresu na području Banovine, odnosno Banije, gdje su ljudi teško stradali i u Drugom svjetskom ratu i u ratu devedesetih godina prošloga stoljeća, mogao uvjeriti kako su mnogi ljudi iz raznih krajeva Hrvatske i iz drugih zemalja pohrlili na to područje, donoseći pomoć stradalima i ne pitajući jesu li u nevolji katolici ili pravoslavci, Hrvati, Srbi, Romi ili pripadnici nekog drugog naroda. Ustvrdio je kako se na njih mogu primijeniti riječi episkopa Atanasija Jeftića da je našem narodu srce pametnije od glave.
Pakračko-slavonski episkop Jovan također je kazao da se – dok s vjerom gleda u budućnost – sa žaljenjem želi spomenuti zla što ga je u prošlosti njegov narod nanio drugom narodu, kao i stradanja vlastitog naroda, te da žali za svakom nestalom i ubijenom osobom iz hrvatskoga naroda, počevši od dr. Ivana Šretera, kao i za svakom nestalom i ubijenom osobom iz svoga naroda. Istaknuo je da smo svi koji sada živimo pozvani liječiti rane kojima su prethodni naraštaji izranili ovaj nama zajednički prekrasni grad. Naraštaj naših očeva odgajan je u bezbožnosti i osvetoljubivosti. Njihove bezbožne uši nisu bile u stanju čuti riječi kardinala Franje Kuharića: »Ako je netko zapalio tvoju kuću, nemoj i ti njegovu«, niti riječi patrijarha Pavla: »Ako na svijetu ima jedan jedini Srbin, i ako on treba da opstane po cijenu zločina, neka ni toga jednog ne bude«. Trebat će određeno vrijeme da zacijele rane prošlosti, ali da dobrota kojom su ljudi pritekli u pomoć stradalnicima na Banovini pokazuje da možemo biti istinski ljudi Krista, živoga Boga, koji nas uči da budemo jedno srcem, jedno u stradanju i u ljubavi koja je jedini jezik koji govori čovjekovu srcu i koja nas vodi u nebesko kraljevstvo Oca, Sina i Duha Svetoga – zaključio je episkop Jovan Ćulibrk.
Svjesni kako je proces oporavka nakon potresa dugotrajan te da uključuje više čimbenika, Povjerenstvo za pastoral braka i obitelji Sisačke biskupije, udruga Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BiOS) te udruga Podrška u kriznim situacijama (PUKS), ujedinili su se, zajedno s tridesetak volontera, u organiziranom i dugoročnom pružanju pomoći stradalima pod nazivom „Pastoralna podrška u stradanju“ – stoji u priopćenju Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije od 21. siječnja.
Kako javljaju iz Sisačke biskupije, prije samog pokretanja i ovog projekta, sisačkome biskupu Vladi Košiću predstavljene su pojedine inicijative s obzirom na potrebe stradalih pojedinaca i obitelji, pri čemu je istaknuta važnost koordiniranog i dugoročnog djelovanja. Biskup se već prethodno bio usuglasio s djelovanjem mobilnog tima svećenika Družbe Isusove za pružanje psihološke i duhovne pomoći, pod vodstvom prof. dr. p. Mije Nikića, koji se vjernicima stavljaju na raspolaganje u njihovim duhovnim i psihološkim potrebama, a u čemu već od samog početka sudjeluju i svećenici Sisačke biskupije.
Surađujući s crkvenim i civilnim institucijama, napose Caritasom i Stožerom, zatim župnicima Sisačke biskupije, kao i volonterima, želi se pružiti podrška potrebitim ljudima koji su stradali u potresu, svjesni da svatko može dati svoj maleni doprinos za cjelokupni oporavak ovoga dijela Hrvatske. U svemu tome nas vodi misao i poziv Isusa da damo ljudima jesti, odnosno da podijelimo, simbolično govoreći, pet kruhova i dvije ribice (Iv 6, 1-5), da poput malenog dječaka stavimo na raspolaganje ono što imamo za dobrobit braće i sestara, kako bi suosjećajnošću i solidarnošću mnogih svi imali dovoljno za svoj život. Pred nama je put trajnog obraćenja i traženja Kristovog lica u potrebitima – zaključuje se u priopćenju Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije od 21. siječnja.
“Crkva u svijetu kriza i ljudske patnje” bit će tema 61. teološko-pastoralnog tjedna koji će se 26. i 27. siječnja održati na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Svečanost otvorenja tjedna bit će sutra (26. siječnja) u 9 sati, a program Teološko-pastoralnog tjedna prenosit će se i putem YouTube kanala https://m.youtube.com/channel/UCEJ5upJch7BoS29WlOm663w.
